Bez računice

Dr. Čedomil Čekada (1896.-1981.) bio je vrstan teolog, publicist i propovjednik. Neke od njegovih propovijedi sabrane su i objavljene u tri sveska pod naslovom Gospodin govori (I. – 1969; II. – 1972.; III. – 1974., Đakovo). Ovdje donosimo jednu njegovu propovijed, održanu u nedjelju 5. prosinca 1965. u sarajevskoj prvostolnici, a objavljenu u III. svesku, str. 35-37.



Dragi vjernici! »Badava ste dobili, badava dajite« (Mat. 10, 8.) rekao je Isus, među ostalim, svojim apostolima, kad ih je, prvi put, poslao, da propovijedaju po židovskoj zemlji Kraljevstvo Božje. A bio im je dao tada veliko, duhovno, blago u ruke i velike, čudesne, darove, koje će ljudima dijeliti. »Bolesne iscjeljujte, mrtve podižite, gubave čistite, đavle izgonite!« (Mat. 10, 8.). Ne da im, da tim trguju; da to pretvaraju u novac. Ne smiju nikada tim spekulirati u svoju korist. Nije to njihovo: to je Božje. A Bog, kad daje, daje bez računa: od čiste dobrote. Darovi se njegovi ne mogu platiti novcima: božanstveni su. Uvrijedio bi ga svatko, tko bi ih htio da preračunava u išta zemaljsko, u išta od ovoga svijeta. Zahvalnost i ljubav, to je jedino uzdarje, koje čovjek može ponuditi, dati, Bogu za darove njegove istine, njegova otkupljenja, njegove milosti.

Uvijek su se apostoli toga i držali. Uvijek je Crkva na tomu insistirala. Apostol nije trgovac: on ne radi za plaću, za dobit. Za »sramotnu, — prljavu, — dobit«, »turpis lucri gratia«, kako se, drastično, izražuje, inače uvijek tako blagi, sv. Petar, kad, u svojoj prvoj poslanici, apostrofira pastire i svećenike stare Crkve (1. Petr. 5, 2.; Tiit. 1, 7. 11.). On proklinje Šimuna čarobnjaka u Samariji, kad je taj pokušao da mu ponudi pare za apostolske ovlasti: »Dajte i meni tu vlast, da, na kogagod položim ruke, primi Duha Svetoga!« (Dj. Ap. 8, 19.). »Novci tvoji neka budu s tobom na propast, što si pomislio, da se dar Božji može dobiti za novce!« (Dj. Ap. 8, 20.). I kad su se god kroz povijest Crkve, u prošlosti, bližoj ili daljoj, biskupi i svećenici zaboravljali, pa počinjali trgovati, ucjenjivati, spekulirati svetinjama, pokajanje je Božje stizalo i njih i Crkvu. Bila su to uvijek vremena žalosnog propadanja i svećeničkog ugleda, i crkvene discipline, stege, i kršćanskog duha među vjernicima. Neprestano se je Crkva protiv toga borila i od toga branila, kao od kuge. Teškim je crkvenim kaznama udarala svakoga simonistu. Ali i ljudi su, — i u Crkvi i izvan Crkve, — to uvijek oduravali. Izgorio je odmah svećenik u svim očima, izgubio je odmah sav auktoritet i sve štovanje, čim ljudi opaze, da mu je, kako se ono kaže, »draga para«, — draža i preča od duša, — i da svoje svećeničke funkcije obavlja samo za novac ili radi novca.

Braćo! Svećenicima je i apostolima Isus u prvom redu upravio ovu svoju riječ. Njima ju je upravio direktno. Ali, indirektno upravio ju je Isus svima, koji su njegovi. I vama, svjetovnjacima. I vi ste, ako vjerujete u njegove božanske darove, — kakvi god oni bili: nadnaravni ili naravni, — posjednici Božjega blaga. I njegovi djelitelji i apostoli. Lajički, svjetovnjački, apostoli: toliko se danas u Crkvi, na sve strane, govori o lajičkim apostolima i lajičkom apostolatu.

Sve, što imaš, — na sebi i u sebi, na tijelu ili na duši, — vrijedna, Božji je dar; Božje je blago. A Božje blago mora cirkulirati. Cirkulirati Božjim svijetom: mora donositi ljudima blagoslov i sreću. Ne smije ga nitko zadržavati samo za sebe. A ne smije ga nitko ni prodavati. Tako, da njemu jedinome služi. Tako, da mu donosi samo materijalnu korist i zemaljsku slavu. Bog je dobar, širok, darežljiv i veledušan; dobri, široki, darežljivi i veledušni moraju biti i svi oni, koji su njegovi i kojima se je u ruci našlo išta od darova Božje dobrote. Znate, kako je Isus oštro, u Evanđelju, osudio i kaznio nekorisnoga i lijenoga slugu, koji je zakopao u zemlju, zavezao u rubac, njegov talenat, njegovu minu (Mat. 25, 24. — 30.; Luk. 19, 20. — 26.).

Braćo! Svima nam je Isus poručio, svima nam on i danas govori: »Badava ste dobili, badava dajite!« Svima posjednicima i nositeljima Božjih darova. Pa pogledajte, braćo, danas svi i na Božji dar, što ga vi držite u rukama! Možda je to novac i imanje. A možda je i snaga mišica, i pamet, i duhovitost, i lijep glas, i ruka vješta nekome glazbenom instrumentu, i sretan, — vedar, veseo, nasmijan, — temperamenat, i umjetnost riječi ili pisanja, sastavka, i organizatorni talenat, i stručna sprema, i okretnost, snalažljivost, pronicavost, koja zna dobro svjetovati i može mnogima oko nas pomoći: učiniti im uslugu, napraviti im radost, donijeti im utjehu. Možda je to i moć, i služba, koju vršiš, i tvoj socijalni položaj.

Ali, šta je, da je, dano ti je od Boga: dobro je; Božje dobro. Daji ga dalje! »Badava«. Kao Bog. široke ruke i široke duše. Ne budi stisnut ni sebičan! Ne škrtari tim! Neka to bude i drugoj djeci Božjoj od koristi! Ne traži, da ti se svaka usluga plati! Ne gledaj samo, koliko ćeš ti od toga »ušićariti«! Dobrota je uvijek podatna. Ona uživa u davanju. Ona uživa, kad se širi. Usreći i druge svojim blagom i svojim darovima! Božji su. Od zajedničkog su Oca sviju nas. Badava daji! Što više daji bez plaće i nagrade! Vratit će ti to i ljudi. Valjat će i tebi netko. Volit će te. Bit će ti zahvalni. Ali, ako ti se to i ne vrati u parama i slavi, vratit će ti se u duši. Bit ćeš veći u Bogu. Bit ćeš draži Bogu. Vratit će ti se, i platit će ti se, obilato, na nebesima.

Braćo! Sebičnjaka, škrtaca, samoživaca, trgovaca, Bog ne voli. On voli široke i dobre duše. On voli one, koji daju. Daju nesebično. Daju bez računa. Daju radosno. »Hilarem eniim datorem diligit Deus, — Vesela darovatelja Bog voli!«, kako ono veli Apostol (2. Kor. 9, 7.).

Dajite, braćo, Dijelite, što ste dobili od Boga! Veselite se, kad dajete! Budite ljudima dobri! To je duh kršćanskog čovjekoljublja, ali i kršćanskog bogoljublja. Tako nas je učio Apostol. »A dobro činiti da nam ne dodije«, veli on, »jer ćemo u svoje vrijeme žeti, ako ne smalakšemo!« (Gal. 6, 9.). To je nalog Gospodinov: »Badava ste dobili, badava dajite! — Gratis accepistis, gratis date!« Amen.

»A dostojan je poslenik kruha svojega!« Mat. 10, 10.)


Čedomil Čekada