Meditacija uz Evanđelje: Lk 19,45-48
Zamislimo brodolomce koji se čvrsto drže onih nekoliko dasaka da ne potonu, dok ih spasioci ne nađu i izvuku iz mora. Tu dasku nipošto ne ispuštaju. Ona im znači život. Slično govori i Luka da je mnoštvo išlo za Isusom te da „je sav narod visio o njegovoj riječi.“ Visjeli su o Isusovoj riječi. Vidjeli su da se ne mogu ni za što drugo držati. Njihovi glavari, koji su živjeli u obilju, nisu se skrbili za narod, nego samo za ono što je njima koristilo. Pismoznanci i ondašnje svećenstvo za obične ljude su, štoviše, govorili: „Ta svjetina koja ne pozna Zakona – to je prokleto! (Iv 7,49). Nadalje, farizeji su te iste male ljude prezirali, jer su ih smatrali nesavršenima u vršenju Zakona. A pored svega toga, ti ljudi koji su išli za Isusom živjeli su veoma oskudno, u velikom siromaštvu. Kome da se obrate, za što da se uhvate? I onda su duhom proniknuli, osjetili, povjerovali: Isus im govori riječi spasenja, Isus ih navodi na pravi put, Isus im daje nadu, Isus ih ne prezire ni zbog siromaštva ni zbog njihovih slabosti. Isus, štoviše, kaže da je došao upravo zbog takvih kao što su oni. Zato su srcem i dušom „visjeli o njegovoj riječi“.
A gdje smo tu mi? Pogledajmo. Naravno da nam je važan svagdanji kruh. Važna nam je obitelj. Važno nam je zdravlje. Stalo nam je do prijatelja. Vezani smo na neki način i za mjesto u kojem živimo i za svoju domovinu. Sve je to razumljivo i sve nam je to u određenoj mjeri i važno i potrebno za ovaj život. Međutim, ostaje pitanje, što je ono bitno u našem životu. O čemu mi visimo i o čemu ovisimo. Za što se grčevito držimo? Što nam daje sigurnost? Je li to posao? Zarada? Društveni položaj? Sve su to prolazne stvari. U isto vrijeme prolazno je i čak ono što je čestito i plemenito kao što je obitelj i prijateljstvo. Nije li Isus rekao. „Tko je majka moja, tko li braća moja?“ (Mt 12,48). Zato bi za nas trebalo vrijediti ono što Petar kaže Isusu: „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!“ (Iv 6,68). I gle! Kada tražimo Isusa, kada „visimo o njegovoj riječi“, kada nam evanđelje postane životno pravilo, onda će nam i sve ostalo što je čestito biti na blagoslov, baš kako nas Isus poučava: „Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati“ (Mt 6,33). Dao Bog da tako bude u životu svakoga od nas.