Četvrtak 7. tjedna kroz godinu: Ako te ruka sablažnjava

Meditacija uz Evanđelje: Mk 9,41-50

Isusove riječi nisu uvijek lako razumljive, a koji puta nas upravo zbunjuju. Evo. Isus veli: „Ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi.“ Po čemu je ta sablazan toliko strašna da bi čovjek – naravno ne doslovno – trebao odsjeći svoju ruku?

Sablazan je ono što me odvlači od dobra i što me navodi na zlo. To što me sablažnjava ne mora biti po sebi zlo. Evo. Bivši ovisnik ne bi trebao sa starim društvom otići u ugostiteljski objekt „samo na kavu“. Za nj je to velika napast. To može biti ovisnost o kocki, klađenju, društvenim mrežama i igricama na mobitelima; to, nadalje, može biti neko loše društvo, ili neka mjesta i neke okolnosti. Naravno, po sebi nema ništa loše u tome da čovjek popije kavu s prijateljima, da koristi društvene mreže, da posjećuje stare prijatelje. Međutim, mi vrlo dobro znamo što nas navodi na zlo, na grijeh, na ovisnost. Zato neke stvari treba jednostavno „odsjeći“. Slično govori i Pavao: „’Sve je slobodno!’ Ali – sve ne koristi. ‘Sve je dopušteno!’ Ali – sve ne saziđuje (1 Kor 10,23). Staro pravilo iz katekizma kaže da treba „izbjegavati bližu grešnu prigodu“. Drevna je to mudrost. Dobro je po njoj živjeti.