Stara priča iznosi da se u nekom kazalištu predstavio predstavljač pred publiku s točkom izvan programa. Kladio se sa svim prisutnima da će pogoditi što svaki od njih želi. Vjerujem da su mnogi pomislili da je to nemoguće pogoditi. A ipak je pogodio. On reče: „Svaki od vas želi biti sretan“. Pogodio je sto posto. – Sreća je prva želja koju sišemo s majčinim mlijekom. „Biti sretan“ predstavlja želju, koja nas ni u starosti ne ostavlja. Ta želja svakoga pokreće na sve što čini. Ona tjera samoubojicu na samoubojstvo, jer se nada da će mu smrt otvoriti vrata sretnijega života.
Nažalost, ta je sreća prkosna poput djeteta, nestalna poput plahe djevojke, prolazna poput sjene, varava poput fatamorgane, krhka poput stakla. Ako komu i pokaže svoje lice, ako koga usreći pa i za kratko vrijeme, nikada se ne pokaže onakvom kakvom je netko zamišljao ili želio. Ako pak ta sreća nekoga počne pratiti, redovito ne ostaje dugo, jer „svaka sreća za vremena, a nevolja redom ide“.
Pretjerano bi ipak bilo reći da se čovjek nikada ne osjeća sretnim. Providnost je i to mudro uredila da gdje je nesreća bude i sreće. „Kolika je nizbrdica, tolika i uzbrdica“. Ili: „Koliko uzgorica, toliko i nizgorica“. Sigurno je da na pragu bračnoga života vi očekujete sreću. Imate pravo, potpuno pravo.
U braku je sreća
Vaše su se sanje ispunile. Kada se želja ispuni, čovjek se osjeti sretnim. Želja je kao oluja u srcu, ispunjenje želje je tišina i mir. Vaše je srce toliko puta nemirno kucalo, sada se smiruje, jer će udarati jednoglasno s još jednim srcem i to do groba. – Ugodno je osjetiti da se nalazite u zajednici sa srodnom dušom i srodnim srcem. Vi se ukrcavate u jednu lađicu, zajedno ćete ploviti do groba. Taj je osjećaj izvor neke sreće, jer ćete jedno drugo pomagati, upotpunjavati, usavršavati. – Sreća je i u tome da danas osnivate rasadište novoga života, da stavljate temelje svetištu jedne nove obitelji. Osjećate se sretnima što preuzimate na sebe službu širitelja ljudskoga roda, odgojitelja budućih pokoljenja, prenositelja kulturnih stečevina na budućnost. – Sretan si, mladenče, što ti se omogućuje da pokažeš svoje stvaralaštvo, svoju snagu, marljivost u radu, svoje očinstvo. Sretna si, mladenko, što se osjećaš zaštićenom, pozvanom na prijesto kućnoga ognjišta kao kraljica, kao anđeo mira, kao svećenica kućnoga hrama.
Čuvajte tu sreću
„Ako je Bog dao, nije zapisao“. Mudra je ta narodna poslovica. Zato nam ista narodna mudrost govori: „Drži sreću objeručke, kad ti dođe i do jedne ruke“. Ili: „Pritisni sreću, dok nije otišla“. Bog doista sa svoje strane ne ostavlja nikoga, tko prije Njega ne ostavi. Ali čovjeka obuzima strah da ne ostavi Boga, jer onda je otvoren put nesreći.
Treba dakle sreću čuvati. Promišljate, kako je sreća u ljubavi, u slozi, u vršenju bračnih dužnosti, osobito u vjernosti. Nastojte se suživljavati jedno s drugim, udovoljavati jedno drugomu u svemu što se ne protivi Božjemu zakonu. Živite jedno s drugim dušom i tijelom. Tako će srce naći oduška i osjetiti sreću. Bez ovih nastojanja ne možete govoriti da ćete čuvati bračnu sreću, a uz ova nastojanja ta će vam sreća biti nagradom.
Tko ne nastoji čuvati tu bračnu sreću, ona će lako pobjeći. Uozbiljite se i na samu pomisao kako izgleda brak iz kojega je nestalo sloge i ljubavi. To je pakao. Zar nije pakao hodati po razvalinama minule sreće? Sjećati se sretnih dana u danima nesreće? Dobro se najviše cijeni onda kada se izgubi. Da nikada ne izgubite tu bračnu sreću, odlučite da ćete je čuvati svetom ljubomornošću.
Za to se ne traže herojska djela. Pokaži, mladenko, mužu, kada se vraća kući, malo raspoloženja, nježnosti, brige. Pokaži, mladenče, svojoj ženi malo pažnje, poštovanja, razumijevanja i brige. A kao najljepši dar: jedno neka nastoji ispunjati pametne i zakonite želje drugoga. To vam je dužnost, to morate, a to će vas još više približavati i učvršćivati u vašem bračnom vezu.
U Bogu
I opet, neka nam narodna mudrost kaže svoju: „Bog dijeli sreću, majka sirutku, baba kolače“. Bog dijeli sreću, jer od njega je sve. On podiže i obara, oživljuje i usmrćuje. On dijeli sreću, jer od njega je svako dobro. Dijeli sreću i u nesreći, jer daje jakost da se i nesreća strpljivo podnese. Bog dijeli sreću, jer su i život i smrt u Njegovim rukama. On je svemu kraj. On može i u danima sreće i u danima nesreće reći: Dosta je!
Kolikogod bili sretni, uvijek promišljajte da „prolazi obličje ovoga svijeta“ (Prva Korinćanima 7, 31). Iznad prolazne, varave zemaljske sreće nalazi se neprolazna, potpuna, stalna, nebeska sreća u Bogu. Bilo bi ludo radi zemaljske izgubiti nebesku, radi prolazne izgubiti vječnu.
Koji će epilog imati ta vaša sreća? Ja želim da jednoga dana uzmognete doći vedra čela pred sudište vječnosti. To će biti onda ako iza sebe budete imali ispunjene dužnosti; podnesene žrtve i kada se na vas budu mogle odnositi riječi: „Štogod zaištemo, primit ćemo od Njega, jer zapovijedi Njegove držimo i činimo što je Njemu ugodno“ (Prva Ivanova 3, 22). Kada budete mogli na ovoj zemlji tako reći, budite uvjereni da je vaša sreća na vrhuncu.
Nakon toga ostaje još samo jedno, da vam Svemogući zamijeni sreću ove zemlje sa srećom nebeskom, ovu prolaznu s neprolaznom, ovu nepotpunu s potpunom. To su moje želje. Za to molim Boga, a On neka usliši mene i vas.
Jordan Kuničić
Jordan Kuničić, Mladencima, II. izdanje, Split, 1961., str. 70–72.