Srijeda, 18 svibnja

Funkcionalno i ontološko kršćanstvo


Ponekad je moguće čuti u razgovoru izričaj kako je župnik samo župnik dok je gore na oltaru, čim završi s obredom on je kao i svi drugi ljudi, čim sa sebe svuče svete haljine. U ontološkom smislu župnik se ne razlikuje od svojih vjernika jer je on poput svakoga od njih prije svega i povrh svega osoba. Ono što ga razlikuje jest njegova uloga kao župnika, kao zaređenog službenika u odnosu na vjernike. Ova izjava samo je pokazatelj nastanka jednog fenomena koji primjećujemo i u drugim društvenim okolnostima u kojima se kršćanin/katolik nalazi.

Tako susrećemo katoličkog političara, katoličkog liječnika, katoličkog bankara, katoličkog profesora. U svim tim terminima susrećemo spajanje onoga što se inače ne bi trebalo spojiti, a to je spajanje funkcije i ontologije. Biti katolikom nije funckionalni status i funkcionalna uloga, nego je riječ o ontološkom stanju ili statusu koji je nepromjenjiv bez obzira na funkciju koju se vrši. Župnik je u ontološkom smislu i katolik i svećenik bez obzira na njegovu funkciju kao župnika, odnosno i izvan mise i nakon mise i bilo gdje u ontološkom smislu on je katolik i svećenik. Funkcija koju vrši u datom trenutku ne mijenja njegov ontološki status. Izrazi poput katolički liječnik i katolički političar miješaju odnos funkcije i ontologije, jer ne postoji ili ne bi trebao postojati katolički političar koji u parlamentu glasa za zakon protivan moralnim i teološkim načelima Crkve, a onda popodne u svojoj župi ide na misu i na pričest.

U ontološkom smislu postoji osoba koja je, ontološki gledano, katolik koji obavlja funkciju političara, ali u svim se svojim funkcijama ontološki status, kako je riječ o katoliku, ne mijenja. Kada govorimo o ontološkom statusu katolika mislimo na neizbrisivi pečat koji sakrament krštenja, potvrde i svetog reda utiskuje u osobu, kojim ona trajno i nepromjenjivo postaje i ostaje katolik. S druge strane, ne postoji katolik kao funkcija, zanimanje, privremeno stanje koje je podložno promjenama i određenim društvenim i političkim zahtjevima. Stoga nazivati nekoga katoličkim liječnikom, katoličkim bankarom, znači označiti terminom katolik promjenjivu funkciju koja nema ontološkog, odnosno nepromjenjivog statusa. Katolički liječnik koji obavlja pobačaj, a nakon toga pristupa sakramentima je izvrtanje nepromjenjive milosne ontologije primljene po sakramentu krštenja u promjenjivu funkciju koja nema ontološkog statusa. Zbog miješanja osobe katolika kao milosnog i nepromjenjivog ontološkog statusa s funkcijom katolika kao društvenim konstruktom podložnom promjenama, nastaje rascjep u katoličkom poimanju uloge katolika u društvu i statusa katolika kao osobe koja se manifestira za početak kao funkcionalno kršćanstvo/katoličanstvo.

Riječ je o društveno-sociološkom shvaćanju termina kršćanin/katolik kao društvene uloge religiozne osobe u društvu koja je, kao i sve što je društveno-sociološko, ne samo podložno nego i potrebno ponekad i radikalnih, a ne samo kozmetičkih promjena. Riječ je o razmišljanju kako biti katolik u društvu nema nepromjenjivog ontološkog statusa utemeljenog na sakramentalnoj milosti, nego je riječ o društvenoj ulozi koju dotična osoba igra u danom trenutku, ulozi koja se može odigrati drugačije i promijeniti. Iz ovog shvaćanja termina kršćanin/katolik razvilo se i funkcionalno kršćanstvo kao društveno-sociološka pojava koja termin kršćanin/katolik tumači kao promjenjivu funkciju u društvu koja se treba prilagoditi društvenim i sociološkim potrebama.

Tako je za funkcionalno kršćanstvo prihvatljivo postojanje kršćanskog/katoličkog političara koji potpisuje zakon o ubojstvu nerođenih do pred sam porod jer je riječ o funkciji koju osoba ima u društvu, a ne o nepromjenjivom ontološkom statusu osobe iz kojega bi onda trebala proizlaziti i sva njegova moralna i religiozna načela.

Funkcionalno kršćanstvo ne uviđa ili barem ne misli da je moralno problematično postojanje funckionalnih kršćana/katolika koji mijenjaju značenje termina kršćanin/katolik iz ontološkog statusa u funkciju. Tako recimo katolički političar označava počesto katolika kao promjenjivu funkciju, a političara kao ontološki status, zbog čega je onda i moguće da katolički političar donosi i potpisuje zakone koji su moralno neprihvatljivi kad bi bio u ontološkom smislu katolik. Funkcionalno kršćanstvo/katoličanstvo služi kao društveni ukras kojim se označava i zahtijeva promjenjivost i pretvaranje kršćanstva/katoličanstva u društveno prihvatljivu i promjenjivu funkciju.

Ontološko kršćanstvo/katoličanstvo polazi od teologije sakramenata koji imaju neizbrisiv pečat kojim se osoba preobražava u novo stvorenje i čije primanje za sobom povlači i prihvaćanje određenih i nepromjenjivih kako teoloških tako i moralnih načela. Ontološko kršćanstvo/katoličanstvo bi se razlikovalo u shvaćanju termina kršćanin/katolik jer prema ontološkom kršćanstvu/katoličanstvu kršćanin/katolik ne bi označavao društveno promjenjivu funkciju, nego nepromjenjivi ontološki status. Ontološko kršćanstvo/katoličanstvo stoga bi radije govorilo o političaru koji je kršćanin/katolik, o liječniku koji je kršćanin/katolik, stavljajući naglasak da biti liječnik i političar označava društvenu funkciju, a biti kršćanin/katolik ontološki status. Kada se stvari ovako postave, primjetno je da je jako malo političara, liječnika i društvenih uloga koje kršćani/katolici obavljaju i pri tom zadržavajući svoj ontološki status kao kršćani/katolici. Nažalost, puno je veći broj onih koji su ontološki status kršćana/katolika pretvorili u promjenjivu društvenu funkciju često nespojivu s kršćanskim/katoličkim i moralnim načelima Crkve.

Poseban terminološki slučaj zamjene ontologije i funkcije je termin kršćanski/katolički teolog gdje se ponekad termin kršćanski/katolički razumije kao puka društveno-korisna i promjenjiva funkcija, a termin teolog kao ontološki i nepromjenjivi status. Stoga ne čudi kada se naiđe na teologe koji sebe smatraju ontološkim katolicima i koji ne uviđaju da su ontološki status kršćanskog/katoličkog pretvorili u društveno-promjenjivu funkciju koja je prilagodljiva potrebama i zahtjevima društva, a često njihova teologija nije ništa drugo nego promjenjiva funkcija koja je u danom trenutku privlačna društvu, iako je, recimo, poptuno oprečna kršćanskim/katoličkim i moralnim načelima koje Crkva naučava. Ontološko kršćanstvo/katoličanstvo umjesto kršćanskog/katoličkog teologa (jer svatko može uz svoje ime staviti termin kršćanski/katolički kao promjenjivu funkciju prilagodljivu zahtjevima vremena) radije bi govorilo o teologu koji je kršćanin/katolik ističući na taj način kako je biti teolog u tom smislu funkcija, a biti katolik ontološki nepromjenjivi status. A ako je ontološko kršćanstvo/katoličanstvo utemeljeno na sakramentalnim neizbrisivim pečatima koji uz svoje primanje nose i trajni i nepromjenjivi zahtjev prihvaćanja i promoviranja teološko-moralnih načela u skladu s Crkvom i njezinim zahtjevima, onda i teologija u tom pogledu proizlazi iz njih, i zato je ispravnije reći teolog koji je katolik, a ne katolički teolog.

U krajnjoj liniji pitanje koje se postavlja može se protegnuti i na stvarnost same Crkve kroz nekoliko pitanja kao što je recimo pitanje jesu li sakramenti funkcije ili ostvaruju i nude ontološki status? Je li biti biti đakon, svećenik, biskup, redovnik, redovnica isključivo pitanje funkcije ili i pitanje ontološkog statusa pojedinog kršćanina/katolika? Što je na kraju Crkva, je li ona promjenjiva funkcija u društvu ili trajno nepromjenjivi ontološki status Krista na zemlji? Koliko je danas rasprotranjeno i što je važnije biti: funkcionalni kršćanin/katolik ili ontološki kršćanin/katolik?

Jer, kada je guverner savezne države New York, katolički političar Andrew Cuomo, potpisao zakon kojim se dopušta pobačaj do pred sam porod djeteta, rasprava koja je izbila na površinu iznijela je, iako nesvjesno, i ovu problematiku, tj. je li  riječ u ovom slučaju o  funkcionalnom katoliku ili ontološkom katoliku, odnosno je li riječ o katoličkom političaru ili političaru koji je katolik. U ovom konkretnom slučaju riječ je o katoličkom političaru, a ne o političaru koji je katolik, riječ je o društveno-sociološko promjenjivoj funkciji, a ne o nepromjenjivom ontološkom statusu. Zato i biti kršćanin/katolik nije funkcija, nego ontološki status kao što bi i biti katolik/katolkinja na misi i izvan mise trebao biti ontološki status, a ne funkcija koja traje samo dok traje sveta misa.

Ovo vrijedi podjednako i za svećenika kao i za vjernike bili ili ne bili u danom trenutku u „svetim haljinama“, bili ili ne „s ove ili s one strane oltara“.


Tekst je objavljen u Katoličkom tjedniku, br. 24, 16. lipnja 2019., str. 4-5.