»Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« (Iv 11,4)
Shadow

Netolerantno i tolerantno kršćanstvo


Toleranciju bismo opisali kao trenutak kada puštamo nekoga na miru i prestajemo zavidjeti čovjeku na onomu u čemu je od nas bolji. Tolerancija stoga u kršćanskom smislu znači pustiti na miru kršćanina koji je od nas pobožniji i svetije živi i prestati zavidjeti na sposobnosti da svoje kršćanstvo živi radosnije i zadovoljnije od nas. Netolerantno kršćanstvo nije društveni fenomen kao što je to recimo društvena netolerancija i diskriminacija. Netolerantno kršćanstvo je uvijek unutarkršćanska pojava koja se često temelji na zavisti i nesposobnosti. Kršćanin koji je nesposoban radosno i zadovoljno živjeti vlastitu vjeru i poziv brzo postaje žrtva zavisti i prelazi u područje netolerantnog kršćanstva. Netolerantno kršćanstvo uvijek cilja na one kršćane koji su sretniji i zadovoljniji vlastitim kršćanskim pozivima, koji u svojoj praktičnoj, osobnoj i zajedničkoj vjeri pronalaze duboke razloge za ispravan život i pozitivan pogled na svijet i čovjeka. Netolerantni kršćanin koji vlastitom krivnjom više nema u sebi kršćanske radosti i plemenitosti pretvara se u zavidnika koji drugog kršćanina nastoji predstaviti kao zatucanog, zaostalog, nesuvremenog, umobolnog.

Biti tolerantan u kršćanskom smislu znači prihvatiti mogućnost da drugi kršćani u življenju vlastite vjere pronalaze puno više radosti i smisla nego što ih ja pronalazim. Tolerirati drugog kršćanina znači u miru sa sobom prihvatiti da drugi kršćanin može i želi više vjerovati, više ljubiti, više služiti i više se žrtvovati. Biti tolerantan kršćanin znači prihvatiti da postoje kršćani sveci čiji je način života i djelovanja u sadašnjem trenutku za mene nedostižan. Biti tolerantan kršćanin znači biti sretan što među kršćanima postoje oni koji dublje, radosnije i vitalnije žive svoje kršćanstvo, biti sretan zbog njih što nam mogu biti primjer, biti sretan zbog njih što i za nas ima nade zahvaljujući njihovom životu i svjedočenju.  Biti kršćanski tolerantan označava položaj kršćanina u odnosu na Boga, na Krista koji je savršen uzor kršćanskog djelovanja. Tolerantan kršćanin ima izražen osjećaj za odnos prema drugim kršćanima na, ako se tako može reći, jedan vertikalan način. Tolerantan kršćanin shvaća da je na prvom mjestu tog odnosa Krist, odnosno Bog, onda slijede kršćani svetog života, onda slijede kršćani uzornog života, i on se nalazi negdje na kraju. Tolerantan kršćanin ne zavidi Kristu na njegovom savršenstvu, ne zavidi svecu na njegovoj svetosti, ne zavidi sluzi Božjem na plemenitom životu. Tolerantan kršćanin se raduje što ima takve primjere i priznaje vlastitu nesposobnost da ih dostigne.

S druge strane netolerantan kršćanin ima, ako možemo tako reći, izražen odnos prema sebi u horizontalnom smislu. Prema vlastitim nedostatcima i zavisti mjeri sve druge kršćane i njihov kršćanski i svetački život. Zbog svoje zavisti i nesposobnosti netolerantni kršćanin se odnosi s prijezirom, cinizmom i zlobno prema subraći i susestrama kršćanima koji za razliku od njega aktivno žive svoje kršćanstvo puno radosnije i pozitivnije od njega. Netolerantni kršćanin čak nije sposoban pustiti na miru drugog kršćanina koji kršćanstvo živi autentičnije i dublje od njega, nego ga redovitim cinizmima i uvredama nastoji prikazati kao zatucanu budalu i zaglupljenog idiota. Netolerancija u kršćanstvu i u Katoličkoj Crkvi je ponajprije i teološki problem jer se ne priznaje i ne dopušta i ne vjeruje da neki među nama mogu daleko dublje, ozbiljnije i radosnije živjeti vlastitu kršćansku vjeru, niti se vjeruje da netko svojim kršćanskim životom i djelovanjem svima nama može biti primjer.

Netolerantno kršćanstvo napada autentičnost, svetost i radost kršćanskog života kod onih koji ga nastoje živjeti na taj način i žalosno je primijetiti kako smo mi kršćani ponekad izrazito netolerantni prema radosnim, autentičnim i primjernim kršćanima unutar naših zajednica.  Netolerantno kršćanstvo je poput netolerancije ili alergije na određenu hranu ili biljku. Kao što ljudski organizam ne može podnijeti određenu hranu ili biljku, netolerantno kršćanstvo je, usudim se reći, doslovce alergično na radost, autentičnost, svetost, uzornost, plemenitost, dobrotu, milosrđe.

Ali najveća poteškoća s netolerantnim kršćanstvom je u tome što ono nije sposobno ostaviti na miru onoga kršćanina koji želi živjeti radosnije, svetije i autentičnije, nego uporno i stalno svojim napadima i uvredama želi oslabiti nečije pokušaje i traganje za radosnijim življenjem vlastite vjere, čime netolerantno kršćanstvo postaje uzrok slabljenja pa i gubitka vjere u Boga, jer netolerantni kršćani ismijavaju autentičnost i radost življenje vjere određenog pojedinca. Netolerancija nije samo društveno pitanje i problem odnosa prema drugima i drugačijima, nego je ona i goruće unutarkršćansko pitanje.

Jer, netolerantno kršćanstvo svojim napadnim vrijeđanjem, cinizmom, ismijavanjem autentičnog i radosnog kršćanskog življenja, šteti kršćanima i njihovim zajednicama i slabi i dokida vjeru onih kršćana koji još uvijek vjeruju i trude se svoje kršćansko djelovanje živjeti tako da budu radosniji i autentičniji svjedoci vjere nama koji smo u tome slabiji i onima koji nisu kršćani, ali gledaju i promatraju kako i na koji način kršćani žive ono o čemu govore.