»Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« (Iv 11,4)
Shadow

Petak 4. korizmenog tjedna: Postavimo zasjedu pravedniku


Čitanja: Mudr 2, 1a.12-22; Ps 34, 17-21.23; Iv 7, 1-2.10.25-30


Ponekad se čudimo i iščuđavamo, kako to da čovjek čovjeka može toliko progoniti i toliko mrziti. Čudimo se tako, kako to da su neki od Isusovih suvremenika toliko žarko željeli njegovu smrt. Otkud tolika mržnja?

Čini nam se da nam odgovor na to daje današnje prvo čitanje iz Knjige mudrosti, koja navodi umovanje bezbožnika:

Postavimo zasjedu pravedniku
jer nam smeta
i protivi se našem ponašanju,
predbacuje nam prijestupe
protiv Zakona
i spočitava kako izdadosmo
odgoj svoj.

Čovjek, naime, može načiniti nekoliko gluposti za redom.

Prvo, po svojoj slabosti čovjek može sagriješiti. I, ako ćemo se pravilno razumjeti, to ne mora biti strašno. U biti, to se svakome događa, jer smo slabi i grešni. I što onda? Naravno, čovjek to prizna pred Bogom, Bog mu prašta, podiže ga i daje mu nove snage.

Drugo, ako čovjek ne prizna svoj grijeh ni pred sobom samim ni pred Bogom, počne ustrajavati u grijehu. I to je teško. I to je strašno. To je ono “opiranje Duhu Svetomu” o kojem govori sveti Stjepan.

Ipak je ono treće najstrašnije. Ne priznajući svoj grijeh kao grijeh, čovjek u drugima ili u drugome vidi uzrok svojih nevolja. Smetaju mu oni koji čine dobro i koji se u tome razlikuju od njega samoga. Tu je uzrok svih onih strašnih tragedija u bližnjoj i daljnjoj povijesti. To je razlog zašto su silnici zatirali čitave narode, to je razlog zašto čovjek plamti mržnjom prema drugom čovjeku. To je ona krajnja zloba. O tome govori današnje čitanje. O tome govori i Isus žaleći se na mržnju nekih svojih sunarodnjaka.

I opet dolazimo do sličnih zaključaka.

Oholost je prvi grijeh, ona je izvorište svakog grijeha. Naprotiv, poniznost i jednostavnost udruženi s ljubavlju dovode čovjeka u Božju blizinu, pobožanstvenjuju ga.

Neki su sveci govorili: “Nema toga grijeha kojega ja ne bih mogao učiniti”. Stoga, oboružajmo se poniznošću. Ne dopustimo da nas zlo zahvati, da nam zatruje dušu. Upravo nam u tome smislu može poslužiti ovo korizmeno vrijeme.

Priznavanje grijeha znači i olakšanje i radost. I Bog će nas uzdići iznad naših slabosti, Bog će nas zaodjenuti svojim božanstvom. Jer, kako nas samo Pismo poučava: “Bog se oholicama protivi, a poniznima daje milost.