Ponedjeljak 9. tjedna kroz godinu: Kamen što ga odbaciše graditelji
Meditacija uz Evanđelje: Mk 12,1-12
Naša su osjetila ograničena. Ne možemo vidjeti ultraljubičasto ili pak infracrveno svjetlo, ne možemo čuti previsoke ili preniske frekvencije zvuka, ne možemo razlikovati na tisuće mirisa, kao što to neke životinje mogu. Međutim, pogledamo li malo bolje, ograničeno je i naše spoznanje i naše razumijevanje, pogotovo razumijevanje nas samih i ljudi oko nas. A što tek reći o našem shvaćanju vječnih, duhovnih tajni?
To se pokazalo i u Isusovu životu. Nisu mu povjerovali, baš kako kaže Ivan: „K svojim dođe i njegovi ga ne primiše“. Tako danas Isus na sebe primjenjuje riječi psalma: „Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni.“ (usp. Ps 118,22) Zvuči strašno. Isus, utjelovljeni Sin Božji, hodao je Galilejom, Samarijom i Judejom, naviještao Božju riječ, „kao onaj koji ima vlast“, liječio je svaku bolest i nemoć u narodu, umnažao kruh, opraštao grešnicima, bio milosrdan prema strancima, on, slika Boga nevidljivoga… I nisu ga prepoznali. Odbacili su ga. Nisu ga prihvatili. Božjeg Sina! Rekli bismo: kako je to moguće? Kakvi su to ljudi bili? Međutim, unatoč svega toga, on „odbačeni kamen“ postao je „kamen zaglavni“, jer je to Božja volja, a njoj se nitko i ništa ne može suprotstaviti.
A evo, povijest se ponavlja. Isus i danas među nama govori, nama upravlja svoju riječ, kad god se u Crkvi naviješta evanđelje. Među nama Isus čini čudesa. Evo, u svetoj misi koju slavimo među nama se ostvaruje otajstvo njegove smrti i uskrsnuća otajstvo po kojem smo spašeni i po kojem se spašavamo. I što se događa? Pokazujemo li mi stvarno svojim životom da Kristu vjerujemo, da živimo u skladu s onim što smo po njemu postali – posinjena djeca Božja, oni na koje je sišla sila Duha Svetoga? Ako tako ne živimo – a određenoj je mjeri upravo tako! – onda i mi ponovno odbacujemo Isusa kao da je bezvrijedni kamen, neprikladan za građevinu današnjega svijeta.
Ne bismo se trebali zavaravati. Sve ono što bismo htjeli prigovoriti Isusovim sunarodnjacima u još većoj mjeri odnosi se i na nas. Zato, otvorimo svoje srce i dušu Kristu Spasitelju. Uklonimo iz našeg života sve što nas od njega udaljava. Pa ćemo u kamenu kojega su ljudi odbacili, prepoznati Kamen zaglavni – Isusa Krista, po kojemu je sve sada i u sve vjekove.
