Ponedjeljak 24. tjedna kroz godinu: Nisam dostojan
Meditacija uz Evanđelje: Lk 7,1-10
Rimski satnik zamoli Isusa da mu izliječi slugu. Kad je Isus krenuo da to učini, satnik je rekao nama svima poznatu rečenicu: „Nisam dostojan da uđeš pod krov moj… Nego – reci riječ da ozdravi sluga moj.“ Znao je satnik da nije židovske vjere, znao je da je on stranac, zapovjednik one vojske koja je porobila Isusovu domovinu. Znao je također i to da je prema židovskim uredbama njegova kuća za Židove nečista. Jasno mu je da nije dostojan, da Isus uđe u njegovu kuću.
Veli satnik: „Nisam dostojan“. Stvarno, tko je od nas dostojan Božje milosti? Jer, Božja je milost uvijek dar, nezasluženi dar. Mi nikako ne možemo Boga zadužiti. Znamo, doista, da je sve, baš sve Božji dar. Sve što imamo i što jesmo, mi sami sa svojim sposobnostima, sve je to besplatni Božji dar. Nas grešnike Bog spašava bez ikakvih naših zasluga. Veli Pavao: „Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja; opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu“ (Rim 3,23-24).
Važno je to znati. Onaj tko je ponizan, zapravo gleda stvarnost kakva jest. Bog nas ljubi bez ikakvih naših zasluga, Bog nas iz čiste ljubavi uzima za svoju djecu, Bog nam je pokazao svoju ljubav tako da je ono najvrednije – svoga Sina predao za nas. Mi nismo dostojni, ali smo izabrani, nismo dostojni, ali nas Bog ipak uzima k sebi. Mi nismo dostojni, ali nas Bog čini dionicima božanske naravi svoga Sina, već danas nas čini nebesnicima. Zato u našem srcu nema (to jest ne bi smjelo biti) ni malo uznositosti, ni malo oholosti nego samo zahvaljivanje i zahvaljivanje. To na poseban način činimo u svakoj svetoj misi koja je – euharistija, to jest molitva hvale.
