Ponedjeljak 6. vazmenog tjedna: Da se ne sablaznite
Meditacija uz Evanđelje: Iv 15,26 – 16,4a
Kojiput stvarno nije lako razumjeti svijet koji nas okružuje. Evo. Neki čovjek čini dobro iz sveg srca, bez ikakve primisli, čini dobro ne radi prljava dobitka, ne radi neke svjetske slave, ne za to da bi ga ljudi hvalili. Čini dobro radi dobra samoga, čista i otvorena srca, pun ljubavi za one kojima služi. I onda se dogodi da sve njegovo djelovanje bude prezreno kao lažno, sebično, licemjerno. Štoviše, počnu ga proganjati. Tako se žali prorok Jeremija: „Ta, zar se dobro uzvraća zlim? A oni mi jamu kopaju! Sjeti se kako stajah pred licem tvojim da u tebe milost tražim za njih“ (Jr 18,20). Sve je za njih činio, a oni ga hoće uništiti! I onda se čovjek stvarno upita: Kako? Zašto?
Isus, međutim, mirno veli da nas to ne treba čuditi. Kaže svojim učenicima: „Izopćavat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi čas kad će svaki koji vas ubije misliti da služi Bogu. (…) To sam vam govorio da se ne sablaznite.“ Upravo zato im obećava Duha Branitelja. Te su riječi nama upravljene. Uza sve nevolje i nesigurnosti, uza sve strepnje i malodušnosti, ne trebamo se obeshrabriti, ne trebamo se sablazniti. S nama je Isusov Duh, Duh Branitelj, Duh Sveti. U nama je Božja snaga – ta mi smo njegovi svjedoci. Pavao nas tješi: „Vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati“ (1 Kor 10,13). Neka nas to pouzdanje i ta nada ispuni mirom i radošću.
Uđite u moj dom: Dj 16,11-15
Čudesni su i veličanstveni putovi Božji. Evo. Pavao je po prvi puta kročio na europsko tlo u gradu koji se zvao Filipi. Kada je u subotu izvan gradskih vrata naviještao evanđelje okupljenim ženama, bila je među njim prodavačica grimiza imenom Lidija. Veli današnje čitanje: „Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio.“ I toga istoga dana – bez oklijevanja i odgađanja – krsti se ona i njezin dom. Svim je srcem odgovorila na Božji poziv. I onda je ona, kao poslovna žena, odmah uvidjela da su Pavao i njegovi pratioci veoma siromašni, te da si ne mogu osigurati doličan smještaj. Zato im odlučno kaže: „Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu.“ Upravo ih je prisilila. Tako su oni našli sigurno boravište a u isto su vrijeme zadobili gorljivu vjernicu i suradnicu. Bilo je to očito Božje djelo.
Upravo tako. Ako iskrena srca slijedimo Krista i u isto vrijeme nastojimo vršiti svoje dužnosti, ne trebamo se tjeskobno brinuti, kako i od čega ćemo živjeti. Veli Isus: „Nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.“ (Mk 10,29-30) To se ovom prigodom u potpunosti ostvarilo u Pavlovom misijskom poslanju. I sebe možemo i trebamo gledati u tome svjetlu. Nismo i ne trebamo biti tjeskobni. Bog nam obilato daje u ovome svijetu te nam isto vrijeme otvara cijelu vječnost. Upravo kako duhovito veli sveti pisac: „S Bogom svojim preskačem zidine.“ (Ps 18,30) Što bismo više mogli poželjeti?
