Ponedjeljak 7. vazmenog tjedna: Hrabri budite
Meditacija uz Evanđelje: Iv 16,29-33
Kad u Ivanovom evanđelju Isus kaže „svijet“, on misli na sve ono što se protivi evanđelju. I stvarno, u apostolsko vrijeme cjelokupno okruženje kao da nije išlo u prilog naviještanja radosne vijesti. Ondašnji grčko-rimski svijet živio je u velikoj mjeri na način koji je bio suprotan kršćanskim načelima. U ondašnjem visokom društvu vladala je poprilična moralna razuzdanost, veličalo se pijanstvo i svakovrsni razvrat, s robovima se koji puta postupalo posve neprimjereno. K tome, bila je rasprostranjena svakovrsna magija, vračarstvo i – što je bilo osobito ružno – častili su svoje careve kao božanstva, pa su onda ti carevi svoju apsolutni vlast koji puta vršili na okrutan način. Evo kako Pavao opisuje poganski način života kojim su i kršćani živjeli prije obraćenja: „I mi nekoć bijasmo nerazumni, nepokorni, lutalice, robovi raznih požuda i naslada, živjeli smo u zlu i zavisti, odvratni bili, mrzili jedni druge” (Tit 3,3). Kršćani su, naprotiv, živjeli posve drugačije. Častili su samo jednoga Boga Oca po Isusu Kristu u Duhu Svetom. Čuvali su bračni i obiteljski moral, nisu činili pobačaje. Poštivali su građansku vlast, ali se nisu klanjali carevima i poganskim bogovima kao Bogu. Naravno da su time upadali u oči, naravno da su zbog svega toga na njih podozrivo gledali, pa ih onda lažno optuživali i počeli progoniti.
Zato Isus ovako hrabri svoje učenike: „U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!“ Upravo su tako živjeli i apostoli i prvi kršćani, pogotovo u vrijeme progonstva, sve do početka 4. stoljeća. Onaj poganski svijet nije im bio sklon, ali oni su uporno ostajali vjerni Kristovu evanđelju. Znali su i vjerovali: Krist je pobijedio svijet, baš kao što je svojim uskrsnućem pobijedio sve one koji su mu se protivili. Jer, Kristovo uskrsnuće pobjeda je Božja, pobjeda je Kristova puta, pobjeda je evanđelja.
Kao da se danas povijest ponavlja. Svijet u kojem živimo sve je manje kršćanski, sve se više protivi osnovnim kršćanskim načelima, sve do toga da osjećamo da smo na neki način proganjani zbog svoje vjernosti evanđelju. Ne samo da u nekim zemljama Afrike i Azije doslovno progone i ubijaju kršćane, nego i u nas znademo čuti kako se s podsmijehom, ruganjem, pa i mržnjom gleda na ono što kršćani žive. Tako, na primjer, neki se žestoko – gotovo s mržnjom – okomljuju na one koje sudjeluju u hodu za život ili koji javno mole krunicu za prestanak strašnog zločina pobačaja.
Ne trebamo se obazirati na ovaj svijet, kakav već jest. Nas Krist poziva da mu ostanemo vjerni u povoljnim i nepovoljnim okolnostima. Pri tome se ne plašimo, pri tome se ne sablažnjavamo niti zgražamo nad ovim svijetom. Ne bojimo se. Krist je pobijedio ovaj svijet ukoliko taj svijet predstavlja ono što se evanđelju protivi. Zato upravo u ovo uskrsno vrijeme punim srcem naviještamo i živimo evanđelje – radosnu vijest Kristova spasenja za svakoga čovjeka dobre volje.
