Ponedjeljak 10. tjedna kroz godinu: Radujte se i kličite
Meditacija uz Evanđelje: Mt 5,1-12
Površan čovjek gleda površno, vidi samo ono što je ispred njega; on ne želi tražiti dublji smisao onoga što vidi, niti želi uzdići svoj pogled dalje od onoga što je trenutno pred njim. U tome smislu možemo gledati Isusova Blaženstva. Evo. On kaže „Blago siromasima duhom; blago ožalošćenima, blago gladnima i žednima pravednosti, blago progonjenima…“ Kako to Isus može smatrati sretnim i blaženim čovjeka koji trpi u duhu i tijelu? Neki, koji su zastranili od istinske kršćanske vjere, na osnovu ovih riječi smatrali su da je patnja i bol vrijednost sama po sebi, da treba prezirati sve zemaljske užitke i smatrati se sretnim u trpljenju i patnji…
Isus nam daje jasan odgovor. Prije svoje smrti u Maslinskome vrtu Isus je molio svoga Oca da, ako je moguće, od njega otkloni strašnu muku i smrt na križu. Nije smatrao da bi muka i smrt po sebi bilo nešto dobro. Međutim, Isus daje smisao svojoj patnji. On prihvaća muku i smrt, jer je to bila volja njegova Oca. On je bio vjeran svome poslanju, on je uvijek činio ono što je njegovu Ocu milo, jer nije došao činiti svoju volju, nego volju Onoga koji ga je poslao. Muka i smrt kao posljedica vjernosti tako dobivaju velebno značenje. Blago Isusu u njegovu čovještvu, jer je Bogu vjeran i po cijenu davanja vlastitog života!
Jednako tako govori i Pavao: „Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.“ (2 Kor 12,10). Pavao je trpio poradi Krista. To je ključ. Zato – blago njemu! I mi smo tu. Blago nama budemo li iz dana u dan nastojali biti Bogu vjerni, budemo li nastojali vršiti njegovu volju, ma kakva god bila cijena. Blago nama budemo li vjerni Bogu u dobri i zlu, u zdravlju i bolesti, u progonstvima i nedaćama, u svemu onome dobrom ali i u onome mučnom što Bog pred nas stavlja. Budemo li s Bogom i u Bogu – blago nama, ma što nas u životu zadesilo! Dobro je nad ovim zastati. Jer, Isusova Blaženstva – srce su evanđelja.
