Meditacija uz Evanđelje: Lk 14,25-33
Planiram obnoviti kuću, kupiti nešto od kućanskih aparata. S druge strane gledam i na redovne troškove. I onda, ako sam razborit – a većina od nas je u tome smislu razumna! – računam koliki su mi prihodi i koje si rashode mogu priuštiti. Jer, ako tako ne postupim, u ovom nemilosrdnom vremenu lako se mogu naći s blokiranim računom i s velikim problemima.
Tako je i s našim životom. Moramo gledati u što ulažemo sebe i svoj život i što zauzvrat možemo očekivati. Upravo u tome ozračju možemo bolje razumjeti ove Isusove riječi: „Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!“ Naravno, ono „mrzi“ u Markovu evanđelju treba shvatiti „manje voljeti“. Isus hoće reći da je za istinskog vjernika iznad svega važno živjeti po evanđelju, odnosno da je najvažnije slijediti Božji poziv. A taj Božji poziv ima svatko do nas. Poziv je to da u skladu s evanđeljem netko skrbi za svoju obitelj radeći čestito i odgovorno. Božji je poziv također podnositi životne nevolje noseći strpljivo svoj križ. Za apostole je bio poziv da doslovno napuste svoj dotadašnji način života te da pođu za Isusom, da bi onda, nakon Isusova uskrsnuća, bili pravi apostoli odnosno Kristovi poslanici koji su onda naviještali evanđelje i slavili sveta otajstva.
Upravo na primjeru apostola možemo vidjeti kako je vjernost Božjem pozivu pravi blagoslov za onoga koji tako živi. Apostoli su se odrekli svega što su imali i postali su putujući propovjednici. To je značilo da su živjeli u oskudici, da su poduzimali naporna putovanja i k tome su često bili napadani od neprijatelja Kristova evanđelja. Pa ipak, uza sve to, oni su duboko u sebi imali svoj mir – znali su da su Bogu vjerni. Zato su i mogli naviještati evanđelje – radosnu vijest. Za razliku od apostola mi, slabi ljudi, možda mislimo kako Bogu dajemo jako puno i kako se Boga radi puno toga odričemo. Ne varajmo se. Bog nama uvijek daje neizmjerno više. Veli apostol: „Tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo?“ (Rim 11,25). A drevni mudrac tome dodaje: „Veličajte Gospoda u hvalama svojim koliko god možete, a on će vas uvijek nadmašivati“ (Sir 43,30). Dao Bog da i mi krenemo stopama ovih Božjih ljudi, da bismo s njima bili dionici vječne radosti u nebu. Jer, koliko god mi Bogu davali, on nama daje neizmjerno više.