Srijeda 9. tjedna kroz godinu: Kao anđeli

Meditacija uz Evanđelje: Mk 12,18-27

U Isusovo vrijeme saduceji nisu vjerovali ni u uskrsnuće ni u vječni život i to su nastojali dokazati time da su neke naše uredbe neodržive u vječnosti. Jer, evo, mudrovali su oni, ako bi se udovica više puta udavala, čija bi ona žena trebala biti u vječnosti? Isus veli da vječnost ima posve drugačije zakone i uredbe, da je nebeski život nešto što ne možemo sadašnjom pameću razumjeti. I onda kaže: „Kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima.“ To j posve drugačiji svijet izvan svakog poimanja, razumijevanja, svijet onih koji su slični Kristu uskrslome, to je svijet onih – kako učimo na vjeronauku – koji imaju „proslavljeno tijelo“. Kako predočiti ono što je van našeg ljudskog iskustva? Kako razumjeti ono što je iznad našeg ljudskog shvaćanja? Zato Pavao veli: „Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube“ (1 Kor 2,9).

Pogledajmo. Božja riječ nam tek u natuknicama opisuje budući život. No, s druge strane, ta ista Božja riječ opširno nam i uporno govori o tome, kako bismo trebali živjeti, da dospijemo do vječnog blaženstva. To bi trebala biti naša briga: živjeti dostojno svoga kršćanskoga imena, živjeti tako da svojim životom pokazujemo da smo djeca Božja, da u nama djeluje sila Duha Svetoga. Naš je da se trudimo tako živjeti da sa svetim Pavlom možemo reći: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist“ (Gal 2,19).

Zato se ne trebamo zamarati mudrovanjima o tome što je i kakav je vječni život. To je izvan svakog ljudskog poimanja. Mi znamo i vjerujemo da Kristovom milošću postajemo posinjena djeca Božja, znamo da nam Krist pripravlja mjesto u istoj nebeskoj slavi gdje je i on. To nam jamči molitva kojom se on zauzima za nas: „Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom“ (Iv 17,24). To je naša nada i naša radost. Što bi čovjek mogao više očekivati?