Što rade LGBT zastave na Međunarodnom hodočašću ministranata u Rimu?

Međunarodni savez za pastoral ministranata već 64 godine svakih četiri ili pet godina organizira međunarodno hodočašće ministranata u Rim, a ove godine se, trinaesto po redu, održava od 29. srpnja do 3. kolovoza. Geslo hodočašća sadržajno se oslanja na stih iz Knjige Izaijine: „Ne boj se, ja sam s tobom“ (Iz 41,10), ali se na promotivnim materijalima iz praktičnih razloga skraćuje na: „S tobom“. Uz oko 50.000 ministranata i ministrantica koji su stigli iz Njemačke, Austrije, Belgije, Portugala, Francuske, Luksemburga, Mađarske, Rumunjske, Češke, Slovačke, Švicarske, Ukrajine i Litve, nalazi se i 70-tak mladića iz Đakovačko-osječke nadbiskupije i 15-tak iz Srijemske. Najviše je sudionika iz Njemačke, oko 35.000.

Riječ je o sadržajno raznolikoj i vrlo vrijednoj inicijativi koja vodi računa o liturgijskom, duhovnom, kulturnom i socijalnom obogaćivanju ministranata, s nakanom da još više postanu svjesni značenja, ljepote, uzvišenosti i odgovornosti svoje službe poslužitelja oltara. Moglo bi se reći da je hodočašće više zamišljeno prema nacionalnim razinama i programima, u smislu da povjerenici za ministrante svojih država organiziraju sve, od puta i smještaja, preko slavljenja svetih Misa, duhovne pratnje, obilazaka crkava i drugih znamenitosti, do osmišljavanja vremena za druženje. Vjerujemo da je to vrlo lijepo iskustvo hrvatskim ministrantima, a zanimljivo je primijetiti da se kao skupina razlikuju od svih drugih po tome što je riječ isključivo o mladićima, i to starosti od 14 godina naviše. S mladima drugih država stalno se susreću u prolazu, ali načelno nemaju bitnih dodira, osim audijencije kod Pape.

Audijencija je središnji i osobito pomno planiran događaj hodočašća za sve sudionike, a ostvarena je 30. srpnja. Slike i videozapis svjedoče o mladenačkoj radosti koja je ponijela i papu Franju pa je unatoč svojim godinama i otežanom kretanju pokazao veliku izdržljivost i razdraganost. U svom obraćanju ministrantima potaknuo ih je da budu svjesni otajstva da je Isus uvijek s njima, posebno dok služe u Euharistiji, a također da je važno da i oni budu blizu drugima i da iz toga nikoga ne isključuju. Cjelokupan je susret dostojanstveno organiziran i načelno zaslužuje visoku ocjenu.

Ipak, sve je to barem djelomično zasjenjeno LGBT propagandom koja se mogla vidjeti. Tako su kamere i fotoaparati zabilježili na više mjesta rekvizite u duginim bojama, npr. kišobrane, vrpce oko šešira, lepeze, zastavice itd., a našlo se i nekoliko većih zastava. Naši su ministranti bili raspoređeni na mjestu odakle su imali dobar pogled ne samo na Papu, nego i na nedaleko od njega smješten međunarodni zbor od 500-tinjak sudionika, najvećim dijelom Nijemaca, a odatle je netko tijekom cijelog trajanja programa povremeno mahao visoko uzdignutom tzv. zastavom napretka ponosa na kojoj se nalazio logo najveće udruge njemačke katoličke mladeži – Katholische junge Gemeinde (KJG; vidi sliku gore). Uz nju, u blizini pape Franje netko je mahao još ekstremnijom inačicom, tzv. zastavom napretka ponosa koja uključuje interseksualne i inkluzivne osobe. Uočili smo zastave ili neki drugi znak u duginim bojama i na pokojem mjestu gdje su bili smješteni ministranti sa svojim povjerenicima, a takva je zastavica vidljiva i npr. na invalidskim kolicima djevojke s kojom se Papa na odlasku rukovao.

Sve nas to vodi pitanju zašto je dozvoljeno da se na audijenciji s Papom koriste znakovi čije su poruke protivne Evanđelju i učenju i moralu Katoličke Crkve, a još više zašto se ministranti, od kojih su mnogi maloljetni, tako otvoreno izlažu propagandi rodne ideologije. Neke skupine ministranata dolaze iz konzervativnijih sredina, a roditelji su ih pustili u Rim s punim povjerenjem i očekivanjem da će saznati više o svojoj vjeri i duhovno se obnoviti, pa se takva propaganda čini prilično bezobzirna. Iako vjerujemo da organizator nije odobrio upotrebu LGBT rekvizita, ipak smatramo da je morao poduzeti odlučne korake da se oni uklone.

Ali, sve nas to previše ne iznenađuje. Naime, nakon što smo čuli da na hodočašće dolazi oko 70 % ministranata iz Njemačke te da se na čelu Međunarodnog saveza za pastoral ministranata nalazi kardinal Jean-Claude Hollerich, nadbiskup Luksemburga, pomislili smo da bi se tako nešto moglo dogoditi pa smo odlučili malo pomnije pratiti audijenciju. Kardinal Hollerich član je Vijeća kardinala (C 9), generalni relator XVI. Biskupske sinode i onaj koji obnaša niz drugih značajnih uloga u Crkvi, a poznat je po tome što podržava ređenje oženjenih muškaraca za svećenike, što je otvoren za ređenje žena i jer smatra da je učenje Crkve o grijehu homoseksualnosti pogrešno. Ako u tom smislu možda i nije dozvolio korištenje LGBT propagande na audijenciji, ipak je ohrabrio pojedince takvim svojim izjavama, kao i sličnim nastojanjima kroz djelovanje Biskupske sinode. Tom ohrabrenju mogao je pridonijeti i sam papa Franjo svojim sličnim javno izrečenim razmišljanjima, a koja ne vode uvijek dovoljno računa o dostojanstvu katoličke vjere i ćudoređa. Nadamo se da su svjesni vjerojatnosti da su se njihovi javno izneseni stavovi mogli po svojim nepredvidivim posljedicama negativno odraziti na vjeru i psihu djece i mladih koji su tri do četiri sata bili izloženi upijanju ideologije koju sada uglavnom ne mogu razumjeti, ali im se može uvući pod kožu.

Još je veći problem u njemačkim sudionicima, a pokazuje se u cjelokupnoj slici Njemačke Crkve, u kojoj je sinodalni put uništio pastoralno djelovanje, zamijenivši brigu za duše različitim socijalnim i aktivističkim, uglavnom protucrkvenim programima i projektima. U tom svjetlu podsjećamo na provokaciju iz redova zbora, odnosno da je netko od ministranata mahao zastavom napretka ponosa s logom Zajednice katoličke mladeži (KJG). S obzirom na Evanđelje, učenje Katoličke Crkve i naš hrvatski pogled na vjeru, za KJG bi se mirne duše moglo reći da se radi o ekstremno ljevičarskoj organizaciji koja gotovo nema nikakve veze s vjerom. Riječ je o zajednici koja npr. zdušno i agresivno propagira kontracepciju, rodnu ravnopravnost, antifašizam, inkluziju za sve, „brak za sve“, seksualni odgoj po načelima rodne ideologije, klimatski i politički aktivizam, traži da se Bog označava s „Bog +“ kako bi se time distancirali od slike Boga kao bijelog muškarca, nude pomoć za suočavanje s ekstremnom desnicom, također i sa seksualnim nasiljem u Crkvi itd. Na njihovoj se mrežnoj stranici u tom mnoštvu političkih i socijalnih akcija ne može pronaći baš ništa što bi govorilo o ljepoti vjere, o Božjoj milosti i našem otkupljenju, o važnosti Crkve kao sakramenta spasenja, ili npr. o poniznom i požrtvovnom djelovanju djece i mladih u svojoj župnoj zajednici.

Imajući, dakle, na pameti takve potpuno nekatoličke i opasne ideje koje stoje iza onih zastava kojima se ponosno mahalo u Papinoj blizini i na svima vidljivom mjestu tijekom programa audijencije, i imajući u vidu da su ih držali maloljetni ili tek nešto stariji ministranti ili ministrantice, ponovo se pitamo zašto je to dopušteno. Je li ta njemačka ideologija toliko snažna i prkosna da može otvoreno vrijeđati i Papu i organizatore i sve ono mnoštvo svećenika, povjerenika i ministranata koji su došli u Rim osnažiti svoju vjeru, a da se nitko ne usudi tome oduprijeti čak ni zahtijevanjem da se takvi rekviziti uklone? Ako tako čine pred Papom i kardinalom Hollerichom, možemo samo pretpostaviti što čine u ostalim dijelovima hodočašća.   

Zato ovaj osvrt pišemo kako bismo istaknuli sve ono dobro i plemenito što se zbiva u Rimu, ali uz opomenu da je važno budno paziti da se njemački kukolj nikada ne prospe po našoj njivi. To je i prigoda da istaknemo snagu i vrijednost ministranata kao onih u čiji se odgoj osobito ulaže s obzirom na buđenje zvanja ili ostvarivanje budućeg dobrog obiteljskog života, i zato taj cvijet mladosti treba posebno čuvati i njegovati, kako bi uvijek ostali vjerni Bogu i Crkvi, na radost i blagoslov svome narodu.