Subota 21. tjedna kroz godinu: Sakrih talent tvoj
Meditacija uz Evanđelje: Mt 25,14-30
U Isusovo vrijeme talent je bila mjera za težinu plemenite kovine, nešto preko trideset kilograma zlata ili srebra, dok je u naše vrijeme talent pojam koji označava posebnu prirodnu nadarenost koju netko ima. U Isusovoj prispodobi neki gospodar, prije nego što je otputovao, povjerava talente svojim slugama: jednome pet, jednome dva, jednome jedan, već prema njihovim sposobnostima. Prva dvojica su novac uložili u posao i tako udvostručili ono što su dobili. Onaj treći je zakopao talent i vratio ga gospodaru. Gospodar ga oštro prekorava, što nije taj talent upotrijebio i nešto zaradio.
Evanđelje nam naviješta ono što današnji svijet zaboravlja. Sve, ali baš sve jest Božji dar. Čovjek nije apsolutni gospodar ničega. Sâm moj život jest Božji dar. Sve moje sposobnosti – tjelesne duševne i duhovne – Božji su dar. Ništa nisam dobio da bih ja sâm u tome samodopadno uživao. Sve što mi je Bog dao, sve što mi je povjerio, dao mi je i povjerio zato, da to mogu upotrijebiti na dobrobit drugih. Slično Pavao govori kako među kršćani u Korintu ima onih koji su imali velike, pa i čudesne Božje darove: spoznanje, vjeru, dar liječenja, čudotvorstva i prorokovanja… Međutim, svi su ti darovi dani na korist cijeloj zajednici. Kaže Pavao „Svakomu se daje očitovanje Duha na korist“ (1 Kor 12,7).
Svatko od nas je Božji dar i svatko od nas ima Božje darove. Radujemo se svojim sposobnostima, svojim talentima, a osobito se radujemo Božjim duhovnim darovima među kojima su najvažniji: vjera, ufanje i ljubav. Pri tome trebamo biti svjesni da te darove trebamo upotrijebiti za dobrobit naše obitelji, naših bližnjih i naše Crkve. U tome će slučaju ti darovi i nas same oplemeniti i naše srce ispuniti mirom i radošću. Ne zaboravimo, veli Isus: „Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati“ (Lk 12,48). Dao Bog da nam naši darovi budu na blagoslov i nama i svima onima s kojima živimo i kojima služimo.