Subota 24. tjedna kroz godinu: Donose rod u ustrajnosti
Meditacija uz Evanđelje: Lk 8,4-15
U svojoj slabosti i površnosti mi smo često nalik onome zrnu iz Isusove prispodobe, zrnu koje padne na kamen. Odmah radosno izraste, ali kako nema korijena, brzo usahne. Tako i mi. Oduševimo se nekim dobrim djelom, počnemo redovito moliti, odlučno prekinemo s nekom lošom navikom, počnemo uredno izvršavati svoje obveze i onda se nakon nekog vremena taj žar ugasi i mi se vratimo na stare loše staze. Očito, nije dovoljno samo početno oduševljenje, koje prvom prilikom splasne. Zato Isus, govoreći o ljudima koji su nalik onom zrnu koje je palo na dobru zemlju, kaže: „To su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti.“
Upravo to: u ustrajnosti. Nismo mi nužno zločesti. Događa se jednostavno da se umorimo činiti dobro, pogotovo ako s druge strane susrećemo ravnodušnost i nezahvalnost. Zato nas Pavao potiče: „Vama pak, braćo, neka ne dodija činiti dobro“ (2 Sol 3,13). Molimo Gospodina za dar ustrajnosti, da bi se i na nama ispunila Isusova riječ: „Tko ustraje do svršetka, bit će spašen“ (Mt 24,13).
