Subota 9. tjedna kroz godinu: Sav svoj žitak

Meditacija uz Evanđelje: Mk 12,38-44

Sjedeći pred hramskom riznicom Isus vidi kako je jedna sirota udovica ubacila u riznicu dva novčića i kaže: „Ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.“ Sav svoj žitak! Pa od čega ona misli živjeti? Valja uzeti u obzir da u ono vrijeme nije bilo udovičke mirovine niti socijalne pomoći! Zar Isus hvali nerazboritost? Sav svoj žitak! Što bi to moglo značiti? Neki su na osnovu ove zgode smatrali da se svaki prvi vjernik treba odreći svega, upravo svega, baš kao što je učinio sveti Franjo Asiški.

Pogledajmo s druge strane. Zar ne da ljudi i danas, ljudi koje poznajemo koji puta sav svoj život, „sav svoj žitak“ žrtvuju samo za jednu stvar. Evo. Roditelji redovito sav svoj život žrtvuju za svoju djecu. Sebi će sve uskratiti, samo da bi djeca imala ono što im treba. Neki će sav svoj život uložiti u šport, u znanstvenu, političku ili umjetničku karijeru.

A što onda znači, žrtvovati sav svoj žitak, sav svoj život za Boga i poradi Boga? I to bi trebalo biti normalno, po sebi razumljivo. Evo. Nama je objavljena Božja riječ. Znademo da smo spašeni smrću u uskrsnućem Kristovom. Znamo koje su Božje zapovijedi za nas i znamo da su sve one za nas i za naše dobro. Zato mirno idemo Kristovim putem, sljedeći njega, Dobrog Pastira. I to nam je najvažnije. A to što svoj život, sav svoj žitak njemu dajemo i predajemo, nipošto ne smatramo gubitkom, nego dobitkom. Nikad mi Bogu ne možemo dati više od onoga što on nama daje sada i u vječnosti. Veli Pavao: „Sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem“ (Fil 3,8-9). Steći Krista neizmjerno nadvisuje sve ono što u životu možemo izgubiti. To je mudrost po kojoj želimo živjeti.