Sveta Misa – izvor i vrhunac života i poslanja Crkve

Drugi vatikanski sabor s pravom naglašava da je euharistija, odnosno sveta Misa, izvor i vrhunac svega kršćanskog života (Lumen gentium, 11). To je najuzvišeniji oblik slavljenja Boga u kojem nam se sam Božji Sin daruje pod prilikama kruha i vina. Zato je za onoga tko doista vjeruje i tko se želi hraniti tom neraspadljivom hranom za vječni život, po sebi razumljivo i jasno kolika se važnost nalazi u crkvenoj odredbi po kojoj je vjernik dužan redovito ići na svetu Misu nedjeljom i blagdanima (Zakonik kanonskog prava, kan. 1247.).

Sama se Misa često naziva euharistija, a ponekad se naziva i nekim drugim nazivima, npr. lomljenje kruha, Gospodnja večera, sveta i božanska liturgija, bogoslužje, sveta Žrtva, spomen-čin itd. Pojam euharistija dolazi iz grčkog jezika i znači zahvaljivanje. Upućuje nas to na važnost zahvalnosti Bogu Ocu na daru otkupljenja ostvarenog u krvi njegova Jedinorođenoga Sina. Osim što je euharistija drugo ime za svetu Misu, ona, u užem smislu riječi, označava i njezin treći dio, odnosno euharistijsku službu. Naziv pak misa svraća nam u pamet vrijeme kada se sveta Misa služila na latinskom jeziku, a tada bi svećenik na kraju otpustio narod riječima: Ite, missa est, odnosno: Idite, Misa je gotova. Time se htjelo reći: Idite i živite otajstva svete Mise.

Povijesno gledano, sveta Misa svoje izvorište ima u Kristovoj Posljednjoj večeri, kada je on slavio židovsku Pashu, odnosno spomen na izlazak iz egipatskog ropstva. Pasha se slavila 14./15. nisana (otprilike 31. ožujka/1. travnja), a tada su Židovi jeli obrednu hranu koja ih je podsjećala na gorčinu egipatskog ropstva, kao i na četrdesetogodišnje lutanje po pustinji nakon izlaska iz ropstva, a prije ulaska u Obećanu zemlju. Jeli su janjetinu, gorko zelje i beskvasne kruhove. Janjetina ih je trebala prisjetiti kako su u noći bijega namazali nadvratnike i dovratnike janjećom krvlju, te kako je te noći Jahve pobio sve egipatske prvorođence, a židovske poštedio. I beskvasni su ih kruhovi prisjećali noći bijega jer su išli u žurbi i nisu imali vremena prirediti kvasni kruh, a gorko zelje ih je prisjećalo na gorčinu lutanja po pustinji.

Krist je na Posljednjoj večeri jasno uputio na značenje sebe kao pashalnoga janjeta, onoga koji oduzima grijehe svijeta i koji se žrtvuje za sve ljude. Kao što su nekada Židovi pod Mojsijevim vodstvom izišli iz egipatskog ropstva, tako nas je Krist svojom poslušnošću Ocu do smrti na križu oslobodio od ropstva grijeha i uveo nas u novu Obećanu zemlju. Zato sveta Misa za katolike ima duboko i višestruko značenje.

Sveta Misa je gozba, jer na njoj slavimo i zahvaljujemo Bogu na daru otkupljenja, odnosno pjevamo, “plešemo” (stojimo, sjedimo, hodamo…), jedemo, pijemo, radujemo se. Ona je također i spomen na Kristovo veliko otkupiteljsko djelo, jednom učinjeno, ali nama trajno stavljeno pred oči za razmatranje i napredovanje u Božjoj blizini. Konačno, sveta Misa je žrtva, jer se Krist u svakoj svetoj Misi prinosi za nas i daruje nam se pod prilikama Kruha i Vina.

Zato je važno da vjernik poznaje i razumije sadržaj svete Mise. Ona se sastoji od četiri temeljna dijela, a to su: uvodni obredi, služba riječi, euharistijska služba i zaključni obredi. U uvodne obrede spadaju ulazni ophod s pjesmom, znak križa, pozdrav Gospodin s vama, pokajnički čin (npr. Ispovijedam se…), Gospodine smiluj se…, Slava (u došašću i korizmi se izostavlja), kratka šutnja te zborna molitva. Oni nas, kako sama riječ kaže, uvode u misno slavlje.

U službi riječi nam Bog progovara kroz Sveto pismo. U redovitim slučajevima, nedjeljom i blagdanima, služba riječi se sastoji od prvog čitanja (najčešće iz Staroga zavjeta), otpjevnog psalma, drugog čitanja (iz Novog zavjeta), poklika Aleluja te Evanđelja. Uz te svetopisamske dijelove, u službu riječi spadaju još i homilija, odnosno tumačenje pročitanih svetopisamskih odlomaka, Vjerovanje te molitva vjernika.

Euharistijska služba započinje pripravom darova, nastavlja se euharistijskom molitvom tijekom koje se zbiva pretvorba kruha i vina u Kristovo Tijelo i Krv, a završava pričešću, blagovanjem Kristova Tijela i Njegove Krvi.

Na kraju su završni obredi, a koji uključuju obavijesti, pozdrav i blagoslov.

Važnost službe riječi i euharistijske službe češće se naglašava slikom dvaju stolova s kojih primamo posebnu hranu i posebnu snagu: to su stol riječi i stol kruha i vina. Stoga bismo se redovito trebali hraniti tom hranom, razumijevajući važnost crkvene zapovijedi o redovitosti sudjelovanja na svetoj Misi, kao i važnost značenja svete mise kao izvora i vrhunca svega kršćanskog života.