»Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« (Iv 11,4)
Shadow

Sveto pismo i bolest


Vjerojatno svi s pozornošću slušamo savjete i naredbe stručnih službi vezanih uz koronavirus. Imajući u vidu ozbiljnost te strašne epidemije dobro je pogledati što o bolesti kaže Sveto pismo, što govori o njezinim uzrocima, o tome zašto čovjek trpi, pravedno i nepravedno, kao i o Isusovu odnosu prema njima. Naravno, nije ovdje odgovor na vječno pitanje upravljeno Bogu kroz vjekove: “Zašto patnja“, nego se ovdje promišlja o Kristovu načinu, o smislu patnje koju nitko i nikako ne može izbjeći. Bolest je u Bibliji stanje slabosti i nemoći. A gdje uostalom nije? Doduše, nema puno posebnih bolesti opisanih u Bibliji, ali neke od njih su bolesti kože, rana, ognjice, prijeloma, duševnog nemira – opsjednutosti…

Uzroci se i ne spominju, osim prijeloma i pada, a Propovjednik opisuje bolest koja dolazi s godinama.

Za Biblijskog je čovjeka bitnije značenje bolesti za onoga koji je njome pogođen. Sve ima svoj uzrok u Bogu pa se vidi, ponegdje, da je bolest kazna Božja, on time kažnjava čovjeka. Tu su uzročnici i neka duhovna bića. kao anđeo zatornik i sotona. Ako je utjecaj zloduha na čovjekovu bolest prisutan, čemu prisutnost zla na zemlji, ako je Bog apsolutni gospodar svega? Nije li to i pitanje svakoga čovjeka? I tako čovjek Biblije povezuje bolest kao posljedicu grijeha i ozdravljenje s Božjom pomoći. Biblija piše da je Bog stvorio čovjeka za sreću, život, radost, a bolest i zlo je suprotno tom naumu.

Knjiga Postanka navodi da je bolest – zlo, ušlo u svijet tek nakon grijeha prvih ljudi. Tako je bolest jedan od znakova Božje srdžbe protiv grešnog svijeta. Iskustvo bolesti bi trebalo kod čovjeka uroditi jasnijom sviješću o grijehu. Uočava se to u psalmima. Molitve za ozdravljenje idu s priznanjem grijeha. Izgleda da i nisu prisutni osnovni grijesi, već društveni. Trpi i pravednik… Job. Tobija. Tu se bolest uzima kao kušnja da se vidi kolika je vjera i vjernost. Isus tako uzima bolest i smrt radi spasenja svih grešnika. “Njegovom smo modricom spašeni”, pjeva psalmist. Tu se vidi otkupiteljska uloga bolesti i trpljenja i smisao patnje. 

Od svoga početka javnoga djelovanja Isus susreće bolesnike. On doduše ne vidi bolest kao plaću za neki grijeh, nego u njoj vidi zlo od kojeg ljudi pate, to je posljedica grijeha i znak sotonine moći. Vidimo iz Evanđelja da ga nad bolesnicima obuzima sažaljenje i to ga nuka da nešto učini. Matej će zapisati: On riječju istjera zle duhove i sve bolesnike izliječi. To dvoje ide zajedno. Bez duševnog zdravlja nema tjelesnog. Od bolesnika traži samo jedno – da vjeruju, jer u vjeri je sve moguće. Vjera u Isusa uključuje vjeru u kraljevstvo Božje u kojem neće biti suza, plača, bolesti, i to ih spašava da ozdrave. Što Sveto pismo želi poručiti? Bolest je znamenje stanja u kojem se nalazi čovjek grešnik: duhovno je slijep, gluh, uzet, prema tome ozdravljenje je znamenje, slika duhovnog ozdravljenja koje je navijestio Isus. On uzetome prašta grijehe i ozdravlja ga. Isus s čovjekom dijeli njegovo patničko stanje da bi mogao razumjeti njegove boli. “On je naše boli uzeo na se”, zapisao je Matej. U njegovoj patnji svaka ljudska patnja ima smisao. Ne istrune li sjeme dok iz njega raste nova klica? Pavao je to lijepo iskustvo zapisao: “Mi uvijek i svuda na svom tijelu nosimo smrtne patnje Isusove, da se na našem tijelu očituje i život Isusov.” U čovjeku pati Krist. On će to izreći na posljednjem sudu kao jedan od prijekora koji čovjeku priječi vječno drugovanje s Isusom: “bio sam bolestan i niste me pohodili”.

Tako, nama za utjehu. Bolesnik u kršćanskom svijetu nije prokletnik od koga ljudi okreću glavu. On je slika i znak Isusa Krista.

Važno je stoga pokušati strpljivo nositi svoju bolest. Pustiti Isusa da ozdravi dušu. Odmah će dan biti ugodniji, noć spokojnija, jer tko s Kristom trpi i umire, s njim će i uskrsnuti. Važno je zato moliti za sve oboljele, ali i da oni imaju takvu vjeru. Jednako tako da i oni koji služe bolesnike imaju mir Božji u srcu.

Hoćemo li, ako preživimo, iz ove strašne epidemije izvući opomenu i spoznati da je epidemija zla zaraznija od ove i da je čovjek, igrajući se Boga, izgubio kontrolu nad svojim pokusima.