Svetomu Leonu Velikomu

Sveti Leone Veliki, naučitelju Crkve!

Samo su dvojica Papa, između vas 267, kojima je Crkva dala pridjevak „Veliki“ – Magnus – Ti, Leone I., i Grgur I. (590.–604.).[1] Veliki po veličanstvenim djelima. Ime Ti znači Lav. Već Te Tvoj nasljednik, papa Sergije I., nazvao „apostolskim čovjekom“ i „velikim pastirom“ koji je sam sebe „nadživio“.[2]

Rođen si u Rimu od toskanskih roditelja svršetkom IV. stoljeća. Rim nazivaš svojom „domovinom“. Obavljao si razne i značajne službe u civilnim i vojnim područjima. U crkvenom pogledu dospio si do đakona. I tu se zaustavio do nekih doba.

Ustoličen si na papinsko prijestolje na Miholjdan 440. godine, i to kao đakon. Bio si prije toga u Galiji, u carskoj pomiriteljskoj misiji, kada Te, in absentia[3] – u odsutnosti – za Papu izabrao rimski kler i puk – Clerus populusque Romanus. Narod Te čekao 40 dana kao Izraelci Mojsija s gore Horeba. Vrijeme u kojem si živio bilo je više nego dramatično. Nekoliko krivovjernih nauka vrvjelo je Crkvom iznutra: arijanizam, pelagijanizam, nestorijanizam, maniheizam, a izvana barbarske navale na ionako oboljelo Rimsko carstvo.

Susreo si se s Atilom, hunskim vladarom (434.–453.), oči u oči 452. godine. Naime car Valentinijan i rimski senat zamolili Te da izađeš pred hunskoga osvajača Atilu, zvanog „bič Božji“, i da ga odvratiš od nasrtaja na Rim. A Atila naumio upravo na Rim da ga hunski do temelja opljačka i spali. Susret je bio u Mantovi, sjevernoj Italiji. Priča se da je Atila vidio na nebesima znak dvojice apostola – Petra i Pavla – kako su isukali mačeve… Bio mu je to znak da će Huni nagrajisati, udare li na apostolski Rim, pa su se povukli iza Dunava. Možda si mu dao oveću svotu denariusa, da ne mora dolaziti otimati je iz Rima.

Oči u oči s Genzerikom, kraljem germanskoga naroda Vandala, 455. godine. Kada su do tri godine udarili drugi barbari, ovaj put s afričkoga tla, zvani Vandali, pod glasovitim vojskovođom Genzerikom, htjeli su i oni opljačkati Rim, legendarno blago carstva i papinstva. Ti si s njihovim vođom napravio ugovor da ne pale grada i da ne ubijaju naroda. Vandali su poslušno i pristojno pristali na to, ali su Grad tako vandalski pljačkali puna dva tjedna, da odatle potječe do dana današnjega ta naša suvremena riječ vandalizam, koja nam je poznatija iz 1945. ili 1991.–1995. nego iz 455. godine.

Briga za liturgiju. Promijenio si mnoge starorimske običaje: u dane kada su se slavile praznovjerne poganske svečanosti Ti si uveo prave sadržaje kršćanskih blagdana.

Primat. Malo je koji Papa do tada imao tako jasnu svijest o odgovornosti i prvenstvu Petrovu i Papinu kao Ti: i prema Istoku i prema Zapadu, i u učenju i u upravljanju.

Kalcedon. U Efezu se smirio kristološki spor 431. godine kada je osuđen nestorijanizam (u Isusu dvije osobe: nije nego samo jedna – ona Božanska; i dvije naravi: i Božanska i ljudska), ali domalo Eutih ispretao iz luga svoj monofizizam: u Isusu jedna osoba, jedna narav. Intervenirao si Ti, Leone sveti, s katoličkim naukom o dvjema naravima u jednoj Osobi Isusa Krista, u opširnu dogmatskom pismu carigradskom biskupu Flavijanu – Thomus ad Flavianum. Car Teodozije II. sazvao je Koncil u Efezu, 449., gdje je Flavijan bio krvavo istučen i izmučen i nakon toga do tri dana umro. Papa je taj skup nazvao razbojništvom – latrocinium. Potom se 451. održao pravi ekumenski ili sveopći Koncil u Kalcedonu na kojem je sudjelovalo 630 otaca – papa Benedikt XVI. kaže: 350.[4] Kada su čuli Tvoju nauku, svi su koncilski oci rekli: Po ustima Leonovim progovorio je Petar – Ali na Koncilu određeni su i neki crkveni kanoni. Osobito je glasovit 28. kanon, po kojem su Carigradu, odmah poslije Rima, trebale pripasti posebne povlastice ispred starih istočnih Patrijarhata: jeruzalemskoga, antiohijskog i aleksandrijskoga. Ti si se tomu usprotivio.

Umireš 10. studenoga 461. Pokopan u blizini groba sv. Petra. Do 15 godina – 481. – umire i Rimsko Carstvo.

Proglašen si naučiteljem Crkve 15. listopada 1754.

Djela: Bio si veličanstven govornik, a još jači pisac. Pisana djela doprla su do našega vremena. Misli i nauka sadržane su Ti u Pismima i Govorima (Epistulae et Sermones). Stotinjak jednih tako drugih.

Dr. fra Marijan Mandac, patrolog, preveo Ti je Sermones – Govore, uz Uvod od 14 poglavlja, Makarska, 1993.

* Molimo Te, sveti naučitelju Crkve i zvijezdo koja ne zalazi, zagovaraj kod Boga jedinstvo naše Crkve, koje nam je uvijek bilo potrebno. Jer, raznolika krivovjerja i raskoli nisu samo obilježje Tvoje prijelomne epohe. Izmoli od Boga svomu nasljedniku Leonu/Lavu XIV. da u ovim vremenitim olujama hrabro vodi Crkvu Kristovu sigurnim putom Vjerovanja i evanđeoskoga ćudoređa.

Izvorno u: Crkva na kamenu, 11/1996., str. 1. Ovdje dopunjeno.

[1] Annuario Pontificio, 2025., str. 9 i 10.

[2] M. Mandac, Leon Veliki, Govori, Makarska, 1993., str. 5.

[3] J.N.D. Kelly, „Leo I.“, u: Reclams Lexicon der Päpste, Stuttgart, 1988., str. 56-58.

[4] Benedikt XVI., Kateheza o sv. Leonu Velikomu, 5. ožujka 2008.