Oznaka: 2. korizmena nedjelja (A)

Čitanja: Post 12, 1-4a; Ps 33, 4-5.18-20.22; 2Tim 1, 8b-10; Mt 17, 1-9 U današnjem Evanđelju čitamo kako je Isus pošao na visoku goru u osamu sa svojim učenicima i pred njima se preobrazio, o čemu nas izvještava sv. Matej u kratkim crtama: Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegove, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. Isus je izabrao njih trojicu da budu posebni svjedoci ovog događaja, te ih je poveo da idu s njim. Nakon što su došli na mjesto koje je Gospodin izabrao, njihova je prisutnost bila nagrađena vizijom nebeske slave koju im je Gospodin pokazao. A pokazao im je slavu svoga lica za koje znamo da je bilo “odraz slave i otisak bića” Očeva. U svakom slučaju njihova vjernost je bila nagrađena takvim izuzetnim prizorom kao...

Čitanja: Post 12, 1-4a; Ps 33, 4-5.18-20.22; 2Tim 1, 8b-10; Mt 17, 1-9 Još i danas se može čuti ovaj savjet roditelja svome djetetu: „Uči, da se ne moraš mučiti kao ja“. Zato su još i danas veoma popularne takozvane sinekure. „Sine cura“ latinski znači, „bez brige“. Tako bi sinekura bila izmišljeno radno mjesto u državnoj službi gdje se nešto radi sat-dva, a ostalo vrijeme se ispijaju kave i pregledavaju mrežne stranice. Plaća ide! Koliko god bilo i ne bilo sinekura u nas, znamo da to nije realan život. Jer, za sve što vrijedi, valja se truditi. Zar je lako izvrsno položiti državnu maturu? Zar je lako završiti studij? Zar je lako započeti bračni život, rađati i odgajati djecu? Zar je lako zarađivati svoj kruh, brinuti se oko vlastitog kućanstva? Naravno da su posve nerealne reklame...

Čitanja: Post 12, 1-4a; Ps 33, 4-5.18-20.22; 2Tim 1, 8b-10; Mt 17, 1-9 Druge nedjelje korizme uvijek čitamo izvješće o Isusovu preobraženju. Ove je godine to iz Matejeva evanđelja. Događaj znademo: Isus je na jednu visoku goru sa sobom poveo Petra, Ivana i Jakova. I tada se dogodilo nešto posebno. Isus se preobrazio pred njima: pokazao se pred njima u nebeskoj sjajnosti u društvu s Mojsijem i Ilijom. Poseban je to osjećaj i poseban doživljaj, neopisiv i izvanzemaljski. Evanđeoski opis je kratak: "I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost." To je samo slika i blijedi pokušaj opisa onog posebnog, neopisivog doživljaja i iskustva koje su imala ta trojica apostola. Sve do tada poznato učinilo im se običnim i nevrijednim prema tim nebeskim doživljajima. Razu...

Čitanja: Post 12, 1-4a; Ps 33, 4-5.18-20.22; 2Tim 1, 8b-10; Mt 17, 1-9 U Knjizi Postanka govori se o Abrahamovom pozivu, odnosno o tome kako je on postao praocem Židova i Arapa. Abraham je živio u gradu koji se zvao Ur, u današnjem Iraku, kada ga je Bog pozvao da se preseli u zemlju Kanaan, današnji Izrael. Bog govori Abrahamu: „Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati. Velik ću narod od tebe učiniti.“ Međutim, valja uzeti u obzir da je – prema Bibliji – u tome trenutku Abrahamu već sedamdeset i pet godina. Obećava mu Bog novu zemlju i brojno potomstvo tako da će od njega nastati nov i velik narod. Izgleda stvarno puno. Međutim, Abraham je već starac. Kako da čovjek u tim godinama započne posve novi život u tuđoj zemlji? Kako se čovjek u toj do...

Čitanja: Post 12, 1-4a; Ps 33, 4-5.18-20.22; 2Tim 1, 8b-10; Mt 17, 1-9 Na putu u Jeruzalem – gdje ga čeka muka i smrt –  Isus uzima sa sobom trojicu učenika, Petra, Ivana i Jakova i odlazi s njima na jedno brdo. I dok su bili tamo, pripovijeda evanđelist Matej,  Isus se "preobrazi pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime". Ona trojica su, naravno, ostala zapanjena. Isus u nebeskom sjaju! Poželjeli su zauvijek ostati u blaženstvu toga događaja. Zato Petar – spontan i brz na riječima – veli Isusu: "Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." Isus, međutim, ne želi ništa od toga nego im govori: "Nikomu ne kazuj...

Crkva nam danas u drugu nedjelju korizme stavlja na razmišljanje evanđeoski odlomak o preobraženju Gospodinovu (Mt 17, 1-9). Malo neobičan izbor teksta u korizmenom vremenu, ali isto tako su neobične za naš suvremeni mentalitet okolnosti u kojima se dogodilo to isto preobraženje. Sveti nam Matej, naime, zapisa kako je Isus uzeo sa sobom Petra, Jakova i Ivana, te ih je poveo na goru visoku, u osamu. Isus je imao potrebu uz sav naporni rad s ljudima kojima je propovijedao i koje je liječio, povući se u osamu s trojicom izabranih učenika, kako bi s njima podijelio svoja najsnažnija unutarnja iskustva, te u njih utisnuo uzvišene i svete osjećaje Božje prisutnosti. Doista, ono najdublje i najintimnije može se podijeliti samo s prisnim prijateljima jer oni najbolje mogu razumjeti stanje ...

Uvod i pokajnički čin Veli sveti Pavao da u Bogu živimo, mičemo se i jesmo (Dj 17,28). S druge pak strane, Boga ne možemo vidjeti niti obuhvatiti svojim razumom. Pa ipak, u nekim trenucima Bog nas na osobit način pohodi, na poseban nam je način blizak, tako da upravo osjećamo njegovu blizinu. Vjerujemo da je u tome smislu poseban upravo ovaj trenutak. Započinjemo slaviti ova sveta otajstva, gdje nam Bog progovara u svojoj riječi i gdje nas pohađa po svetim otajstvima. Htjeli bismo, koliko je više moguće, biti vrijedni ovog Božjeg pohoda. Zato ćemo se pokajati za sve svoje grijehe i propuste. Gospodine, ti si svoju slavu na brdu Sinaju objavio svome sluzi Mojsiju. Gospodine, smiluj se! Kriste, svojim si učenicima pokazao svoje preobraženo lice. Kriste smiluj se! ...

Uvod i pokajnički čin Naš je život poziv. Bog nas je pozvao u ovaj život, Bog nas je postavio u ovaj svijet, Bog nas poziva da ga u svom životu slijedimo, poziva nas da budemo dionicima njegove nebeske slave. Međutim, želimo li slijediti Božji poziv, valja nam se odreći drugih putova. Da bismo i danas mogli Božju riječ poslušati i za njegovim pozivom krenuti, pokajat ćemo se za sva svoja lutanja. Gospodine, ti si nas pozvao u život. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti nas pozivaš da te slijedimo u vjernoj službi Bogu. Kriste, smiluj se! Gospodine, ti nas pozivaš u vječno zajedništvo s tobom. Gospodine, smiluj se! Nacrt za homiliju U ljudskoj je povijesti zacijelo bilo puno odvažnih pothvata. Evo, zamislimo samo kako je izgledao pothvat otkrića Amerike...

Post 12,1-4a U Post 12,1-8 Sveto pismo opisuje kako Bog počinje svoj projekt u svijetu ugroženom grijehom, nepovjerenjem i pobunom protiv Boga. Sada počinje ono što se može nazvati dugi povijesni hod Boga s njegovim narodom. Prema uobičajenom datiranju, Abraham se smješta u sredinu 19.st.pr. Krista (1850.g). Bog izdvaja Abrahama iz skupine naroda, izdvaja ga i odvodi od njegova doma da bi s njim utemeljio novi početak. Množina izraza (izvodi ga, pozva ga, razlikuje ga) zapravo cilja na temeljnu teološku kategoriju izabranja (Neh 9,6 Abrahamovo izabranje smatra drugom temeljnom Božjom akcijom nakon Stvaranja svijeta). Od sada, Biblija više ne prati što rade drugi – iako Bog i o njima brine i vodi ih – nego se koncentrira na Abrahama i onu liniju njegovog potomstva pomoću koje Bog započ...

IZIĐI IZ ZEMLJE SVOJE! Naš običan čovjek cijeni nekoga tko je bio u drugim krajevima i zemljama. Veli: „To je svjetski čovjek!“ Stvarno, ako je i bez neke osobite naobrazbe, čovjek koji se otisne u svijet pokazuje veliku hrabrost da krene posvema ispočetka. Tako onda svojom urođenom inteligencijom puno toga može naučiti boraveći u drugim zemljama i obogaćujući se iskustvom i kulturom drugih ljudi. Pred jednim takvim izazovom našao se i Abraham. Bio je već u godinama. Sav svoj vijek proveo je u području Ura Kaldejskog gdje je kao nomad sa svojim stadima išao već davno utrtim stazama tražeći pašnjake za svoje blago. Tako je činio njegov otac Terah, tako su činili i njegov djed i svi njegovi preci tko zna do kojeg koljena. I on je trebao umrijeti u istom poslu i načinu života. I onda, Bog ...