Petak, 3 prosinca

2. korizmena nedjelja (A): Dobro nam je


Čitanja: Post 12, 1-4a; Ps 33, 4-5.18-20.22; 2Tim 1, 8b-10; Mt 17, 1-9


Na putu u Jeruzalem – gdje ga čeka muka i smrt –  Isus uzima sa sobom trojicu učenika, Petra, Ivana i Jakova i odlazi s njima na jedno brdo. I dok su bili tamo, pripovijeda evanđelist Matej,  Isus se “preobrazi pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime”. Ona trojica su, naravno, ostala zapanjena. Isus u nebeskom sjaju! Poželjeli su zauvijek ostati u blaženstvu toga događaja. Zato Petar – spontan i brz na riječima – veli Isusu: “Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.” Isus, međutim, ne želi ništa od toga nego im govori: “Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.” Ono, “dok Sin Čovječji ne uskrsne” pretpostavlja muku i smrt.

To je čovjekova stvarnost. U nekim posebno sretnim i ushićujućim trenucima čovjek poželi da to nikada ne prestane. Vjerojatno je u našem životu bilo takvih trenutaka. Nekome je to fakultetska diploma, nekome vjenčanje, rođenje prvog djeteta, prvog unuka, a nekome sretno okončanje neke velike tjeskobe i nevolje. Bio je to možda trenutak kad smo posebno osjetili da je Bog nekako uz nas. I onda, naravno, poželimo da to nikada ne prestane. „Dobro nam je ovdje“, rekao bi Petar. Sagradit ćemo sjenice i zauvijek ostati. Međutim, to nije moguće. Razborit će čovjek reći da život mora imati svoje uspone i padove, a vjernik će reći i u tome vidjeti Božju providnost. Veli Isus: “Ustanite, ne bojte se!” Bog daje smisao našim nevoljama. Ako trpimo ili žalujemo, nismo očajni. I Isus je preko križa došao do uskrsnuća i proslave. Mi bismo tako htjeli da nas Bog oslobodi naših nevolja. A Bog nam daruje nešto posve drugo: da unatoč nevoljama pronalazimo smisao i ljepotu našega života – jer Božji mir i radost ništa i nitko ne može iščupati iz našega srca.