Petak, 3 prosinca

2. korizmena nedjelja (A): Zlopati se


Čitanja: Post 12, 1-4a; Ps 33, 4-5.18-20.22; 2Tim 1, 8b-10; Mt 17, 1-9


Još i danas se može čuti ovaj savjet roditelja svome djetetu: „Uči, da se ne moraš mučiti kao ja“. Zato su još i danas veoma popularne takozvane sinekure. „Sine cura“ latinski znači, „bez brige“. Tako bi sinekura bila izmišljeno radno mjesto u državnoj službi gdje se nešto radi sat-dva, a ostalo vrijeme se ispijaju kave i pregledavaju mrežne stranice. Plaća ide!

Koliko god bilo i ne bilo sinekura u nas, znamo da to nije realan život. Jer, za sve što vrijedi, valja se truditi. Zar je lako izvrsno položiti državnu maturu? Zar je lako završiti studij? Zar je lako započeti bračni život, rađati i odgajati djecu? Zar je lako zarađivati svoj kruh, brinuti se oko vlastitog kućanstva? Naravno da su posve nerealne reklame koje pokazuju samo sretna lica, skupe automobile i provode, povoljne kredite koji padaju s neba, nezdravu hranu koja potiče veselo druženje…

U tome svjetlu možemo lakše razumjeti neobičan poticaj apostola Pavla svome učeniku Timoteju: „Zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje.“ Stvarno, u ono vrijeme propovijedanje evanđelja bilo je pravo „zlopaćenje“. Tako Pavao veli da je njegovo poslanje između ostaloga bilo „u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladu i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji“… Međutim, sve je to Pavlu bilo nebitno. Žudio je samo ispuniti svoje životno poslanje.

Naš vlastiti život možemo – i trebamo! – gledati upravo u ovome svjetlu. Za ono što stvarno vrijedi valja se truditi, koji puta „zlopatiti“. Međutim, uopće nije naglasak na poteškoćama koje me u životu susreću. Bitan je onaj osnovni smisao moga života. Hoće li to biti život od danas do sutra, pa dokle ide – ide? Ili ću možda ipak pronaći nešto drugo, nešto što me trajno ispunja mirom i zadovoljstvom da nešto plemenito činim u životu? Nije li ovdje na zemlji – spomenut ću samo to – najplemenitiji poduhvat roditi i odgojiti djecu, uvesti ih u život? Nije li stvarno plemenito imati srce i dušu za svoje bližnje, imati sposobnost praštanja, pokazati sućut i milosrđe? Nije li plemenita stvar s predanošću raditi svoj posao i biti ljubazan s ljudima s kojima i za koje radim? Isplati se truditi za ono što stvarno trajno ispunja moje srce mirom i radošću. Tko takav cilj ima u životu, već sada živi životom blaženika.