Oznaka: 26. nedjelja kroz godinu (C)

Ljudi vole mađioničarske predstave. Iako znaju da je po srijedi neki trik, uživaju u tome da vide nešto nevjerojatno i nesvakidašnje. Od toga je oduvijek živjela industrija zabave. Na sličan način ljudi će pohrliti tamo gdje se događaju neka čudesa, ili barem stvari koje izgledaju kao čudesa. Konačno, nije li i Isus činio čudesa? Međutim, u jednoj svojoj prispodobi Isus ipak pokazuje drugačiji pristup čudesima i to u prispodobi o bogatašu i siromahu Lazaru (Lk 16, 19-31), koji se želio nasititi mrvicama s bogataševa stola, ali ih nije dobio. Kada su obojica umrli, Lazar je dospio u raj kod Abrahama, a bogataš u strašan oganj. Vidjevši da mu je kob zapečaćena i da ništa ne može promijeniti, bogataš moli Abrahama da pošalje Lazara njegovoj braći, da ih upozori da trebaju živjeti prema Bo...

Prispodoba o kojoj danas razmišljamo u Evanđelju (Lk 16, 19-31) opisuje zemaljske stvarnosti i sudbine ljudi premda nije riječ o konkretnom događaju. Isus se služi ovom slikom kako bi opisao ono što se događa u svakodnevnom životu, o čemu i mi danas možemo svjedočiti. Stoga je riječ o prispodobi koja ima temelja u životu, čime se tiče svakoga od nas. A ova prispodoba ima za temu loš odnos koji ljudi uspostavljaju prema zemaljskim dobrima do te mjere da uvjetuje njihov stav prema braći ljudima. To se vidi u liku bogataša koji je potpuno obuzet svojim slatkim i lagodnim životom, te oko sebe ne primjećuje ništa drugo. Za njega Isus kaže da se ‘odijevao u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio’. Takav način život je uzrok da ne vidi pored sebe ništa drugo i nikog drugog nego vlast...

Isus pripovijeda priču o bogatašu (Lk 16, 19-31) koji se „odijevao u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio.“ Pred njegovim je vratima ležao jedan siromah imenom Lazar, koji se priželjkivao nasititi onim što je padalo s bogataševa stola. Doslovno je žudio za otpacima i mrvicama. Međutim, nisu ga zapažali. Samo su psi dolazili i lizali njegove čireve. Tko zna, možda taj bogataš i nije bio svjesno zloban i nemilosrdan. Jednostavno, nije vidio, nije primijetio, nije imao vremena. Sit gladnu ne vjeruje, veli poslovica. Evo upečatljive slike. Ono što su za bogataša bile nevažne mrvice i otpaci, za Lazara su značile hranu, život, preživljavanje. Lazar je žudio za mrvicama! Nevjerojatno, rekli bismo u prvi mah. Pa ipak, toliko blisko nama i našem vremenu. Po sebi nije nikakav proble...

Današnja Gospodinova prispodoba (Lk 16, 19-31) o siromahu Lazaru i bogatašu koji nije mario za njega vrlo je upečatljiva, te i u naše vrijeme potiče svakoga na preispitivanje savjesti kao što je bila poticajna u vrijeme kad ju je Gospodin ispričao. Doista, Isus je svojim slušateljima htio skrenuti pozornost na drukčiji pristup i zauzetiji odnos prema ljudima oko sebe, nego je postojao do tada. Jer vjerojatno se dobar dio ljudi držao stava koji se može izreći izrekom: Svatko je kovač svoje sreće. Što bi s druge pak strane značilo da je onda i svatko kriv za svoju nesreću. U takvom duhu vidimo da Isus onda predstavlja i bogataša koji ima na raspolaganju mnoga zemaljska dobra, te je uredno iza zatvorenih vrata uživao u njima i gostio se, ne mareći što neki siromah leži u čirevima pred...

Uvod i pokajnički čin Gospodin nas poziva d jedni drugima činimo dobro. On nam daje i milost da to možemo. Štoviše, ako čovjek ima dobru volju, redovito je lako činiti dobro. Zato nam je žao što toliko puta ne činimo dobro koje smo lako mogli činiti. Zato ćemo se na početku ove svete mise okajati za sve svoje grijehe, osobito za grijehe propusta. Gospodine, ti nam daješ zapovijed ljubavi prema tebi i našim bližnjima. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si svoju ljubav prema nama pokazao tako da si svoj život položio za nas. Kriste, smiluj se! Gospodine, ti sve ljude pozivaš da budu oruđe tvoga mira i tvoje ljubavi. Gospodine, smiluj se! Nacrt za homiliju Mi teško da možemo i zamisliti kolika zna biti ljudska bijeda. Možda nam može pomoći primjer Majke...

Am 6, 1a.4-7 Riječi proroka Amosa iz prvoga čitanja pripadaju sekciji vatrenih govora upravljenih Izraelu. Podijeljeni pomoću tri poziva slušajte koje će kasnije zamijeniti tri jao. Poruka u ovom dijelu knjige kristalizira se u dvije linije koje se međusobno isprepliću. S jedne strane, Amos protiv Izraelaca diže optužbu za tlačenje siromaha, za fasadu religioznosti gdje život nema veze za liturgijom. S druge strane, prorok predlaže povratak Bogu da bi se izbjegla kazna; označen je trima glagolima: poznavati, vratiti se (Gospodinu), tražiti Gospodina i tražiti dobro a ne zlo tj. čineći da pravda poteče kao voda i pravica k’o bujica silna. No, kako se odazvati ovom duhovnom zovu kada čovjeka mami materijalno obilje koje mu je pri ruci? Sjeverno kraljevstvo, u koje je Amos otiš...

Uvod i pokajnički čin Često nas Božja riječ poučava kako se naša ljubav prema Bogu prvenstveno ogleda u tome kakva je naša ljubav prema bližnjemu, pogotovo prema onima malenima i nezaštićenima. Ne radi se o tome da bismo mi bili baš zlobni i zločesti, nego nam se događa to da i ne primjećujemo kako se sve više i više brinemo samo za sebe. I tako ne primjećujemo potrebe naših najbližih, tako postajemo bešćutni. Gospodin nam govori da se trebamo obazrijeti oko sebe i vidjeti što mi možemo učiniti da patnje drugih budu manje. U našim je rukama sposobnost činiti dobro. Na početku ove svete mise pokajat ćemo se za sve naše grijehe, osobito grijehe propusta. Gospodine, ti si već u samim počecima odredio da muž i žena budu jedno drugome na pomoć. Gospodine smiluj se! Kris...

Čuli smo u prvom čitanju kako prorok Amos (Am 6, 1a.4-7) nastavlja prenositi Božje optužbe. Priznajem iskreno da se ježim kad se sjetim Riječi kojom je završilo prvo čitanje prošle nedjelje: slušajte ovo vi što gazite i satirete uboge, kupujete siromahe za sandale – DOVIJEKA NEĆU ZABORAVITI NIJEDNOGA DJELA VAŠEGA (Am 8,7)! Bog dovijeka neće zaboraviti…  Mi puštamo riječi da nam prođu pokraj ušiju, ali Bog neće propustiti ni jednu jedinu. Bilo je čak i ljudi čiju je riječ Bog pazio da ne padne na zemlju nego da se obistini. A kako tek gleda na jadnike i siromahe?! Neće zaboraviti nijedno djelo onome tko ih tlači i iskorištava!  Danas Isus govori o bogatašu i Lazaru (Lk 16, 19-31). Pričica nam je poznata; zgodna je, ispočetka malo otužna, a na kraju – happy end! A što ćemo s njom i...

Imaju Mojsija i proroke Oduvijek su cirkuski izvikivači mamili ljude riječima: „Navali, narode! Čudo neviđeno...“ I onda bi nabrajali: čovjek koji guta vatru, tele sa dvije glave, upravo kao i u televizijskoj emisiji „Živa istina“. Doista, ljude privlače neobične i neviđene stvari, što onda industrija zabave vrlo dobro iskorištava. Jer, mi se lijepimo na neobično, neviđeno i „čudesno“ kao muhe na med. O čudu je riječ i u današnjoj prispodobi (Lk 16, 19-31). Nemilosrdni i bešćutni bogataš poslije smrti završava u paklu. Uvidjevši da je njegova propast konačna i nepopravljiva, poželio je barem spasiti svoju braću. Zato moli Abrahama da pošalje s onoga svijeta Lazara da opomene njegovu braću. Abraham mirno odgovara kako su im dovoljni Mojsije i Proroci, tj. općepoznate zapovij...

I današnjom prispodobom o siromašnom Lazaru i bogatašu (Lk 16, 19-31), koju nam je u svome Evanđelju prenio sveti Evanđelist Luka, Gospodin Isus ostavlja snažnu poruku koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. I ovom je prispodobom tematizirao jedan problem prisutan u društvu, ali nadasve u ljudskoj svijesti i ponašanju. Isus je, naime, uočavao da oni koji posjeduju zemaljska dobra se daju zarobiti raskošnim životom i užicima koje ova dobra pružaju, ne razvijajući u sebi osjećaj humanosti prema drugima. To ide dotle da nisu sposobni razviti niti onaj osnovni osjećaj sućuti prema ljudima u krajnjoj potrebi i bijedi, jer uvijek imaju primarnijih sadržaja u koje žele utrošiti stečeni novac. Zato Isus u ovoj prispodobi govori o bogatašu koji se odijevao u grimiz i tanani lan, te se danomice...