Oznaka: Krštenje Gospodinovo (A)

Danas na blagdan Krštenja Gospodinova razmišljamo o kratkom evanđeoskom izvješću svetog Mateja kojim je opisao ovaj događaj kojim je Isus započeo svoje javno djelovanje (Mt 3, 13-17). Vidimo da se između Isusa i Ivana Krstitelja vodila svojevrsna rasprava jer je Krstitelj odbijao krstiti Isusa koji je od njega to izričito tražio. Ivan je znao za uzvišenost onoga tko pred njim stoji i da on nema potrebu za krštenjem obraćenja i pokore, te je zato odlučno odbijao krstiti ga. Ivan ga je odvraćao od takve namisli, no nije pomagalo. Isus je jednostavno odlučio pristupiti krštenju Ivanovu kao što su pristupali i svi ostali ljudi, bez obzira što nije imao potrebu za tim. Ali tako da do kraja pokaže svoju ljudskost kojom je prihvatio sve uvjete ljudskoga života, a time i svjesno poniziti se pr...

Čitanja: Iz 42, 1-4.6-7; Ps 29, 1a.2.3ac-4.3b.9b-10; Dj 10, 34-38; Mt 3, 13-17 Ljudi se među sobom po mnogo čemu razlikuju. Imamo različite sposobnosti i različite uloge u zajednici. Nismo i ne možemo biti isti ni jednaki u svojim osobinama i sposobnostima. Međutim, svaki čovjek bi trebao imati jednako dostojanstvo, bez obzira na svoje sposobnosti i svoj društveni položaj. Čovjek se nikada ne bi smio uzdizati iznad drugoga zbog bilo čega. Jer, ako netko, na primjer, ima vodeću ulogu u zajednici, time nipošto ne bi trebao biti veći, bolji i uzvišeniji od drugih. Ali evo, u povijesti često nije bilo tako. Velikaši su sebe smatrali više vrijednima, narodi su se uzdizali iznad drugih naroda, čak su se u nekim društvima razvile kaste koje jasno određuju koja je skupina nadređena, a koja ...

Čitanja: Iz 42, 1-4.6-7; Ps 29, 1a.2.3ac-4.3b.9b-10; Dj 10, 34-38; Mt 3, 13-17 U očima židovskog vjernika Mesija koji ima doći neprispodobiva je osoba, najveći od najvećih, jedinstveni i silni spasitelj koji će snažnom rukom uspostaviti Božje pravo, kojemu se nitko i ništa neće moći suprotstaviti. Pa ipak, u tome kontekstu pomalo odstupaju riječi proroka Izaije kojima on opisuje budućeg mesiju: „Evo Sluge mojega koga odupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio: on će donijeti pravo narodima; vikati neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima; trske napuknute prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti…“ Kršćani vjeruju da je upravo Isus taj iščekivani Mesija. Upravo se na njemu ispunjaju ove proročke riječi. Isus je bio „krotka i poni...

Čitanja: Iz 42, 1-4.6-7; Ps 29, 1a.2.3ac-4.3b.9b-10; Dj 10, 34-38; Mt 3, 13-17 Ove nedjelje slavimo Krštenje Gospodinovo. Evo što veli današnje evanđelje: Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana. I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! Bilo je potrebno da Božji glas upravo zaori s nebesa da bi ljudi razumjeli: Isus je Sin Božji, ljubljeni Sin Božji. U božićnom smo vremenu vidjeli kako je Sin Božji uzeo našu ljudsku narav da bi nas zaogrnuo svojim božanstvom. Isus je jedan od nas. Po sakramentima inicijacije (krstu, potvrdi i euharistiji) Bog u nama prepoznaje sliku svojega Sina, odnosno samog svojega Sina. Zato i n...

Crkva, Prebivalište Božje Slave Čitanja: Iz 42,1-4.6-7; Ps 29; Dj 10,34-38; Mt 3,13-17 Uvod U trenutku Isusova krštenja očitovala se slava Oca, Sina i Duha Svetoga. U to smo isto ime i mi kršteni, tim smo imenom započeli ovo naše slavlje. Neka i nas obasja slava Trojedinoga Boga. Misao za homiliju Isus je kao čovjek od svoga začeća bio pun Duha Svetoga, u tom je Duhu rastao u dobi i mudrosti, baš kao što su Isus i Otac jedno. Međutim, ipak se to njihovo jedinstvo pokazalo i proslavilo u trenutku Isusova krštenja. I tada je Isus započeo svoje javno djelovanje. Otac ne može davati Duha na mjeru, niti nam može dati nekog drugog Duha, doli onoga koji je u jedinstvu s njim i sa Sinom. To dakle znači da smo po svetom krštenju i mi dionici toga istoga, najvećeg dara: Duha Svet...

U kratkom odlomku iz Matejeva Evanđelja koji smo čuli (Mt 3, 13-17) opisano je krštenje Gospodinovo. Isus je naime došao iz Galileje gdje je odrastao i proveo mladost u Judeju u krajeve gdje je Ivan Krstitelj krstio krštenjem obraćenja. U trenutku kad mu Isus dolazi, Ivan odbija krstiti ga, svjestan da Isusu ne treba krštenje obraćenja, jer je on Božji Sin i Mesija za čiji dolazak je on pripravljao srca vjernika svoga naroda. No Isus ga ipak uvjerava da to treba učiniti, jer je to dolično poradi pravednosti, kako reče: Pusti sada! Ta dolikuje nam da ispunimo svu pravednost! Ovo Isusovo obrazloženje je vrlo značajno, te ga je potrebno podrobnije razumjeti i iz njega izvući pouku za naš vjernički život. Naime, Isusovim krštenjem stavljena je točka na Ivanovo služenje i naviještanje ...

Uvod i pokajnički čin Danas, na blagdan Krštenja Gospodinovog započinje liturgijsko "vrijeme kroz godinu". Svojim krštenjem Isus je započeo svoje javno djelovanje a svojom poniznošću, kada je stao u red s grešnicima, i nama pokazao put smjernosti i vjernosti Bogu. Da bismo bili dostojni ovih otajstava, pokajmo se za svoje grijehe. Gospodine, ti si po Ivanu Krstitelju pozvao svoj narod na obraćenje. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si na se uzeo naše grijehe, da nas pomiriš s Bogom. Kriste, smiluj se! Gospodine, ti i nas pozivaš da hodimo putem poniznosti i pravednosti. Gospodine, smiluj se! Nacrt za homiliju Ivan Krstitelj bio je velik čovjek. Božji čovjek. Ponesen Božjim Duhom. To je bilo očito i to su priznavali gotovo svi: oni koji su ga slijedi...

Uvod i pokajnički čin Isusovo krštenje početak je njegova javnog djelovanja. Za nekoga tko stupa u neku važnu službu redovito je važan upravo njegov prvi nastup. Tada se drže takozvani inauguracijski, odnosno nastupni govori. Tako je i Isus na početku svoje javne službe svečano predstavljen svojemu narodu. I kako Isus nastupa? On ponizno staje u red grešnika. On je onaj na kojega se ostvaruju prorokove riječi da trske napuknute neće prelomiti. On je onaj koji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade za mnoge. On je onaj nevini jaganjac koji sebe predaje za spas naroda. I upravo zbog toga svoga predanja, zbog poslušnosti svome Ocu, on je onaj koji je Ocu veoma omilio. Zazovimo na nas Božju milost i snagu da budemo posve otvoreni Božjoj mudrosti i Božjem pozi...

Iz 42, 1-4.6-7 U prvom čitanju prorok Izaija nam prikazuje kako Gospodin predstavlja svoga Slugu. Izabran je da bi izvršio misiju u korist drugih. U skladu s voljom Božjom treba uspostaviti pravdu i to prvo među narodima a tek potom na zemlji gdje otoci žude za njegovim naukom. Kao potporu u izvršavanju teškog zadatka Sluga dobiva dar Duha. Ponašat će se neuobičajeno: umjesto arogancije, energiju usmjeriti na strpljivost i ustrajnost koje će uroditi uspjehom. Bez oslanjanja na silu, bez buke, prijetnji.. A svojom strpljivošću će popravljati pokvareno, podizati narušeno… Čak ni tako teška zadaća kao uspostava prava na zemlji neće ga obeshrabriti i od nje neće odustati. Tko je izabrani Sluga? Iako u slijedećim Izaijinim poglavljima ulogu Sluge ostvaruje perzijski kralj Kir, no...

Otoci žude za naukom njegovim Koliko li je u povijesti bilo različitih „spasitelja“, karizmatskih vođa, prvaka i kraljeva, generala i predsjednika, mudraca i sveznalica... I svi su se oni odlikovali umnošću, snagom, bogatstvom, oružjem, silom... Sjetimo se i Cezara i Karla Velikog i kralja Tomislava i cara Franje Josipa... A što reći o silnicima kojima se ne ponosimo? Sva je njihova „veličina“ bila utemeljena na ognju i maču, na sili i prisili. A gle kako prorok prenosi Božji glas (Iz 42, 1-4.6-7) o pravom i jedinom Velikanu: „Evo Sluge moga koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje!“ Pogledajmo kakav je taj Božji Izabranik i Miljenik! „Vikati neće, neće bučiti, glas mu se neće čut po trgovima.“ Pomislimo: kad ovosvjetski velikaš negdje dolazi, iz sigurnosnih raz...