Oznaka: Veliki petak

Danas je Crkva u velikoj šutnji. Započeli smo ovo bogoslužje u potpunoj tišini: bez zvonjave zvona, bez sviranja i pjevanja. Crkva Kristova – to smo mi sabrani ovdje večeras na spomen Kristove muke – osjećamo se kao zatečeni, svjesni da ne možemo dokučiti strahotu, ali i izvanrednu uzvišenost ovoga trenutka i Božje veličine. Znamo i vjerujemo: Bog je vječan, neizmjeran, svemoćan, nadspoznatljiv, jedini koji stvarno jest i koji je oduvijek bio i koji će vječno biti. On je onaj po kojem je sve i od kojega je sve. Taj Bog nam danas otvara svoje srce i pokazuje se kao neizmjerna ljubav. Bog nam daje srce svoje – svoga ljubljenoga Sina. O tome uzvišenom otajstvu Božje ljubavi Pavao s udivljenjem govori: Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! Doista, ...

Večerašnje smo bogoslužje započeli u posvemašnjoj tišini. Danas ni zvona nisu zvonila i kao da cijela zemlja miruje i šuti. Veliki je petak. Spominjemo se Kristove smrti. Čuli smo evanđeosko izvješće. Zato ćemo u malo riječi progovoriti o Kristu, pravom kralju. Ti li si židovski kralj? Židovi su doveli Isusa pred Pilata s lažnom političkom optužbom da se Isus htio proglasiti židovskim kraljem u čisto političkom smislu. Pilat uviđa besmislenost i zlonamjernost takve optužbe pa očekuje od Isusa da je nedvojbeno opovrgne. Zato ga pita: "Ti li si židovski kralj?" Isus, međutim, ne niječe. Progovara o kraljevstvu posve drugačijem od onoga kako ga Pilat, kao i većina ljudi, zamišlja. Ljudsko kraljevstvo oduvijek, a pogotovo u ono vrijeme, zasnovano je na sili, nasilju, ratu...

Nakon što nam još u ušima odjekuju riječi muke Gospodnje iz pera svetoga Ivana (Iv 18, 1 – 19, 42), možemo uočiti kako su se u cijelom tom procesu protiv Isusa, te na kraju u izrečenoj osudi, dogodile nezamislive nepravde upravo od onih koji su trebali jamčiti pravičnost ispravnim primjenjivanjem zakona. Uzrok svemu tome je bio strah svećeničkih glavara i starješina da Isus ne ugrozi njihov ugled i da ne raskrinka njihovo sitno politikantstvo, kao i interese koje su imali i povlastice koje su uživali na položaju na kojem su bili. No svoje opake namjere skrivali su navodnom skrbi za narod, te otud Kajfina izjava: Bolje da jedan čovjek umre za narod. Osim što nisu vjerovali da je Isus Sin Božji, očito nisu znali niti koliko je velik čovjek. A oni koji ljude prebrojavaju samo kao broj...

Uzvišeno je i ganutljivo današnje bogoslužje. Cijeli ovaj dan odiše posebnim osjećajima ozbiljnosti, tuge, ali i duboke nade. Bogata je i prebogata Božja riječ koju smo čuli. S ganućem smo slušali Ivanovo izvješće o muci Isusovoj (Iv 18, 1 – 19, 42), s ganućem i divljenjem smo slušali drevno proroštvo koje govori o Kristu patniku. Sigurno da nam Duh Božji na poseban način kroz sve ovo progovara. Mi bismo danas – sasvim kratko! – htjeli na poseban način ponovno pročitati tri riječi koje smo čuli u prvom čitanju (Iz 52, 13 – 53, 12). Prorok na čudesan način opisuje buduću Kristovu muku i govori nam o značenju njegove patnje. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja Veli prorok: Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni izgleda da bi nam se svidio. Prezre...

Danas zvona ne zvone. Svećenik je u potpunoj tišini došao do oltara gdje se u dubokoj sabranosti prostro (kleknuo) i u šutnji se molio zajedno sa svima vama. Današnje je bogoslužje započelo bez ikakvih pozdrava i bez ikakvih uvodnih riječi, nego odmah s molitvom. Danas nema suvišnog govorenja. Isusova šutnja Prorok danas za Isusa veli (Iz 52, 13 – 53, 12): „Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje na klanje odvedoše ga; k'o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih.“ Govorio je tek najnužnije što je trebalo. Herodu nije odgovorio ni riječi, a onima koji su mu se rugali nije ništa odvratio. On koji je bio učitelj! On o čijoj su riječi toliki visjeli! Isusova nemoć I vidimo Isusa kako ga povlače od Kajfe d...

U posvemašnjoj tišini započelo je današnje bogoslužje. Nisu zvonila zvona. Izostala je ulazna pjesma. Svećenik je kleknuo ispred oltara i zatim se, bez riječi, prostro. Oltar je gol, nepokriven. Bez poljupca oltaru, bez pozdrava zajednici, čak i bez onoga uobičajenoga Pomolimo se svećenik je izrekao molitvu i onda je slijedila ova dirljiva služba riječi. Ovo je jedinstven dan u cijeloj godini, ovo je jedinstveno bogoslužje. Ne znamo što bismo rekli, jer stojimo pred velebnom, nikada do kraja shvaćenom tajnom. Stojimo pred Bogom, pred Božjim Sinom koji je ponizio samoga sebe sve do smrti, smrti na križu. To što naizvan izgleda kao Božja nemoć kao Božji poraz – velika je tajna naše vjere. Evo, kada neka država upriličuje vojnu paradu, pokazuje najjače i najbolje što ima. Razmeće se ...

U posvemašnjoj tišini započelo je današnje bogoslužje. Nije bilo zvona, nije bilo ulazne pjesme. Na početku smo u tišini kleknuli, a svećenik je onda nakon šutnje bez pozdrava započeo molitvu. Što i sada reći nakon što smo čuli Muku po Ivanu (Iv 18, 1 – 19, 42)? "Otajstvo je to veliko". Otajstvo je i tajna Božja ljubav prema čovjeku koja se iskazuje sve do posvemašnjeg predanja Jedinorođenoga i Utjelovljenoga Božjega Sina. Isus se predaje u ruke grešnika i "kao janje na klanje" odlazi u strašnu i sramotnu smrt. Tko to može razumjeti? Tko bi to mogao proniknuti u bezdane Božje ljubavi, tko bi mogao proniknuti nedokučive Božje putove, tko bi se usudio reći da je pojmio nadspoznatljivu ljubav Božju? Mi malo toga shvaćamo, razumijevamo, naziremo, dokučujemo. Ostaje nam da se duboko po...

Danas u obredima Velikoga petka središnje mjesto zauzima križ Gospodinov. Točnije, razmišljamo o Isusu kao svome raspetome Gospodinu koji je poradi nas ljudi podnio razapinjanje i muku na križu sve do smrti i polaganja u grob. No njegova smrt nije slučajnost niti je tek nesretan slučaj, nego je bila pitanje svjesnog izbora. I to dvostrukoga. On je tako došao među nas ljude svjesno, jer nas je htio spasiti od naših grijeha iskupljujući nas svojim životom. Bio je svjestan da će povijesna mjera zla doći do svoje punine, te da će ljudi upravo onda kad se pojavi Božji Sin pokazati krajnje bezboštvo i spremnost opiranja njegovim planovima, no sve je prihvatio mirno i s ljubavlju prema čovjeku da ga svojom mukom i smrću na križu otrijezni od besramnoga bezboštva. S druge pak strane i oni ...