Oznaka: Veliki petak

Čitanja: Iz 52,13 – 53,12; Ps 31,2.6.12-13.15-17.25; Heb 4,14-16; 5,7-9; Iv 18,1 – 19,42 Danas u središtu naše vjerničke pozornosti, drugoga dana Vazmenog trodnevlja, stojimo pred križem koji sam Bog stavlja pred nas da ga dotaknemo, da ga poljubimo, da mu se poklonimo. Stojimo pred križem spominjući se kako je na drvetu križa izvršena smrtna osuda nad Božjim Sinom, kako smo slušali u izviješću iz Muke po Ivanu: “Uzeše dakle Isusa. I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini.” Zato je u obredima Velikoga petka križ u središtu pozornosti i čašćenja, jer je ovaj događaj bio ciljna točka prema kojoj je Isus bio usmjerio svu svoju pozornost i svu svoju mesijansku djelatnost...

Čitanja: Iz 52,13 – 53,12; Ps 31,2.6.12-13.15-17.25; Heb 4,14-16; 5,7-9; Iv 18,1 – 19,42 Kao što je Isus svojim djelovanjem težio da u potpunosti izvrši svoje poslanje i očituje ljubav Očevu, paralelno tome se očitovao otpor ljudi prema njemu. Dok je on s jedne strane pokazivao posvemašnju ljubav Božju, predanu za čovjeka, dotle je s druge strane čovjek išao prema vrhuncu svoga otpora prema Bogu. Ove dvije stvarnost idu jedna s drugom: što Bog više ljubi, to se više očituje čovjekova odluka da joj se suprotstavi. Što se više Božji Sin trudi očitovati Božju ljubav, to se više čovjek zatvara i odbacuje ponuđeni dar. I dok se Isus predaje do kraja za spasenje svijeta, dotle se čovjek drzne odbaciti ga i njemu suditi, te ga potom osuđena poslati u smrt. I upravo Božji Sin osuđeni na smrt k...

Čitanja: Iz 52, 13 – 53, 12; Ps 31, 2.6.12-13.15-16.17.25; Heb 4, 14-16; 5, 7-9; Iv 18, 1 – 19, 42 Obredi Velikoga petka vraćaju nas svake godine iznova da promišljamo o događajima onoga petka kad je Gospodin Isus nakon večere sa svojim učenicima bio uhićen, mučen, suđen, razapet i naposljetku umro na križu. Patnje kroz koje je Isus tada prošao bile su doista neljudske i nepravedne. I upravo zato što ih etiketiramo i osudimo kao nepravedne, imam osjećaj da se mi vjernici vrlo lako od njih distanciramo. To jest ne usvajamo njihovu poruku na način na koji je to Isus htio. Zato nam valja uočiti kako se Isus prema njima postavio i što je on u svemu tome htio. A dok čitamo i razmišljamo evanđeoske tekstove, upada u uči jedna zanimljivost: Isus je za sve unaprijed znao. Znao je što ga ček...

Čitanja: Iz 52, 13 – 53, 12; Ps 31, 2.6.12-13.15-16.17.25; Heb 4, 14-16; 5, 7-9; Iv 18, 1 – 19, 42 Danas, na Veliki petak, liturgija je posebno znakovita. Zvona ne zvone. U crkvi uopće nema nikakvih ukrasa. Oltar je gol. Svećenik u potpunoj tišini dolazi ispred oltara i obično se tamo prostire. Nakon nekog vremena duboke molitve, on ustaje, odlazi do sjedišta i započne molitvu. Ne učini ni znak križa. Ne kaže ni "Gospodin s vama". Čak ni molitvu ne započinje uobičajenim: "Pomolimo se". Dostojanstvena jednostavnost. Čita se Muka po Ivanu. I on, kao i ostali evanđelisti uglavnom izvješćuju kako je u danima svoje muke Isus ponajviše šutio. Stvarno se na njemu ispunilo ono što danas govori prorok Izaija: Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje na kla...

Čitanja: Iz 52, 13 – 53, 12; Ps 31, 2.6.12-13.15-16.17.25; Heb 4, 14-16; 5, 7-9; Iv 18, 1 – 19, 42 Na Veliki petak zvona ne zvone. U bogoslužju svećenik će u potpunoj tišini doći do oltara gdje će se u dubokoj sabranosti prostrti i u šutnji pomoliti zajedno sa svim prisutnima. Današnje bogoslužje započinje bez ikakvih pozdrava i bez ikakvih uvodnih riječi, nego odmah s molitvom. Danas nema suvišnog govorenja. Prorok danas za Isusa veli: "Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje na klanje odvedoše ga; k'o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih." Isus je govorio tek najnužnije što je trebalo. Herodu nije odgovorio ni riječi, a onima koji su mu se rugali nije ništa odvratio. On koji je bio učitelj! On o čijoj su riječi toliki...

Obredi Velikoga petka tako su upečatljivi i znakoviti da nas pozivaju ozbiljnije promišljati svoj vjernički identitet. Pogotovo što se naš identitet jedino može promisliti pred križem Gospodinovim koji je danas u središtu naše pozornosti, kako duhovnih promišljanja, tako i obrednog čašćenja. Danas nam se križ nudi kao primjer, ali se i postavlja i kao problem. Doista, kao da se u novije doba navikavamo da je križ tek samo jedan simbol nekih davnih događaja i nekih davnih vremena, vrlo neprikladan za naše doba i naše vrijeme. Zato kao da ga i ne uzimamo dovoljno ozbiljno u obzir, već samo formalno i obredno. Kao da je postao simbol za jedan dan u godini, ali ne i prepoznatljivi znak kršćanskoga identiteta. Kao da suvremeni čovjek smatra da ga sputava i smeta u životu i odgoju, rastu...