Utorak, 17 svibnja

Oznaka: vječni život

Kršćanstvo doma
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo doma

Kad majka umre i dom se ugasi. Tako nekako se kaže. Ali, ne događa li se slično kad umre i otac, ili brat, ili sestra, sin ili kći? Smrt nekoga od njih ostavlja iza sebe opustošen dom ili barem poluprazan. Gubitkom doma ili njegovim nestankom gubi se neki temelj. Nisu u pitanju samo zidovi. Broj kvadrata. Prostor. Nešto sam u sebi izgubio ostavši bez doma. Osjećam da sam u nekom pogledu postao siroče. Bez temelja. Bez usmjerenja. Bez smjera. Dom nije fizički prostor. Puko mjesto odrastanja. Dom je mjesto smisla. I svrhe. Kroz dom se upija ono temeljno što kasnije biva nemoguće ukloniti iz sebe. I svog života. Ja sam u neku ruku kao i mnogi slični meni bez doma. Fizički imam gdje živjeti, ali moj dom je duhovno opustošen. Tolikih nema i toliki nedostaju. Kažeš mi kako u kući tvog Oca ima...
Kršćanstvo groba
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo groba

Nemam odgovor na pitanja. Ne mogu sebi odgovoriti. Ne znam kako. Drugi očekuju od mene odgovore. Naučeni su kako sam, za razliku od njih, bliže tebi i jer sam bliže imam privilegiju znati ono što oni ne mogu. Ali ja nemam odgovore. Ne znam što bih odgovorio ocu koji me pita zašto je njegovo devetogodišnje dijete umrlo od teške bolesti? Ili majci tog djeteta. Zašto se događa kataklizma koja u trenu ubija tisuće ljudi i ne pravi razliku između loših i dobrih? Ne umijem objasniti drugima zašto nijedan grob nije prazan poslije tri dana. Grobovi ostaju ispunjeni kostima. Njihove molitve izgleda ostaju neuslišane. Nitko se njihov još nije vratio iz mrtvih. Nisam jednom stajao nad svježe iskopanim grobom i pitao se zašto. Ponekad u budućnosti vidim i svoj vlastiti grob i pitam ima li išta onkr...
Kršćanstvo sjedinjenja
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo sjedinjenja

Ja sam trs, vi ste loze. Sjedinjenje. Loza se ne može odvojiti od trsa bez da ne dovede sebe u opasnost da umre i nestane. Mučno i neugodno pitanje za onoga koji je bio sjedinjen s drugim kojega više nema. Suprug, supruga, otac, majka. Ima li moje sjedinjenje s drugim svrhu? Zašto se sjedinjujemo ako umiranje razara i uništava svako moje sjedinjenje? Kao što sam bio desetljećima sjedinjen sa svojom suprugom i ona sa mnom i s našom djecom. Ona više nije tu, mi smo ostali. Postoji li neki drugi oblik sjedinjenja? Ili ono kako u kući njegovog Oca ima mnogo stanova i kako ide pripraviti mi mjesto. Zar bi mi rekao da nema? Zar bi me pokušao prevariti i kupiti me iluzijom ili varkom? Ponekad je sjedinjenje ovdje na zemlji tako snažno i intenzivno da se cijelim bićem protivim misli da neću pon...
Čovjek pred pitanjem smrti i kršćanska nada u vječni život
Vjeronauk - srednja škola

Čovjek pred pitanjem smrti i kršćanska nada u vječni život

Uvod Prirodno je i vlastito čovjekovu biću da osjeća određenu nelagodu pred budućnošću, jer ne zna što ga čeka u životu. Još je veća ta nelagoda, koja nerijetko prelazi u ozbiljan strah, kad je u pitanju razmišljanje o kraju života, o vlastitoj smrti ili o smrti drugih dragih osoba. Ipak, Evanđelje i učenje Crkve nas potiče da na kraj života gledamo svjetlom vjere, svjesni da je i sam Bog - Isus Krist - živio na zemlji i iskusio grozotu smrti, ali i uskrsnuo i nama otvorio vrata uskrsnuća. Upravo ta nada u uskrsnuće, koju nam je Bog darovao po Kristovoj muci i smrti, otkupivši nas od grijeha, potiče nas da na sve ono što nas čeka poslije ovoga života treba gledati očima vjere i u svjetlu svega onoga što je Krist objavio. Poslovice i misli o smrti Ljudi su uvijek pokazivali pos...
Postoje li dva života…
Razmišljanja

Postoje li dva života…

Većina kršćana govori da nam je Bog podario dva života: ovaj ovdje i drugi na nebu nakon smrti. Koliko stvarno života imamo? Ima li razlike između pravog kršćanina i nekoga tko je kršten i drži se, tu i tamo, kršćanskih običaja? Kršćanin koji vjeruje u Isusovo uskrsnuće ne prihvaća smrt, za njega ne postoje dva života darovana čovjeku. Mnogi, dobri kršćani, misle da je ovaj život darovan trenutak, kratak, tjeskoban, težak, radostan i neponovljiv, da smrt nije kraj. Ima, nažalost, i drugačijih pogleda na život. Na grobovima, pri pokopu plač i glasno izvikivanje: “Zbogom, nikada više se nećemo vidjeti!“ Beznađe unatoč svemu. Za slabovjerne postoje dva života. Ovaj je kratak i tjeskoban u odnosu na onaj koji dolazi nakon smrti. Za njih je to tragedija koja kratko i besmisleno traje...