Tama što životom zrači

Što mi ne da da današnju radost živim,
neg’ se mučim, prebirem po glavi,
što će biti kad ‘va radost mine,
hoće l’ išta sreću da mi pravi?

Il’ će tuga vječna druga biti,
ona tuga što mrzi na nadu,
što mi želi bolom dušu raznijet’,
a zrak’ sreće vidi tek u padu…

Znam da ulud trošim snagu svoju,
mjest’ da živim današnju divotu,
al’ što mogu kad me nešto vuče
da žalosti otkrivam ljepotu…

Valjda to je ona ista muka
kojom čovjek hoće shvatit’ Boga,
al’ mjesto da traži sjajno Lice,
stoji vazda podno križa Tvoga…

Tek uskrsno jutro smis’o daje svemu,
ohrabruje strepnju koja sreću mrači,
pokazujuć’ uvijek kako ludost križa
bješe tama što životom zrači…