Kupareove blagoslovnice
Najkraći Kupareov rukovet obuhvaća sedam blagoslova,[1] a radi potpunosti teme ovdje je ponovljen i Blagoslov kuća, koji sadržajno pripada u Božićni pjesmokrug.
Riječ blagoslov u Objavom posvećenim jezicima ženskoga je roda; hebrejski בְּרָכָה / beraha, grčki εὐλογία / eulogía i latinski bĕnĕdictĭo.[2] U hrvatskom je muškoga roda. U grčkom, latinskom, romanskim i slavenskim jezicima to je složenica koja znači blȃgo slòviti, dobro govoriti o. U Svetom Pismu može značiti: milost koju Bog daje, ljudsku želju da Bog djeluje povoljno prema komu i radost onoga tko vidi uspjeh ili sreću drugoga.
U katoličkoj vjeri svrha je blagoslova: 1. slaviti Boga zbog njegovih darova, 2. zadobiti Njegova dobročinstva i 3. suzbijati vlast Zloga na svijetu. Kristov vjernik vjerom traži blagoslov Boga „kojemu je sve moguće“ (Matej 19, 26; Marko 10, 27; 14, 36), koji je Sâm rekao: „Sve je moguće onomu koji vjeruje!“ (Marko 9, 23) i oslanja se na nadu koja „ne postiđuje“ (Rimljanima 5, 5). Blagoslov pomaže othrvati se nevoljama, ustrajati među onima „što čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo“ (Otkrivenje 12, 17).
Blagoslov pokazuje odnos između Boga i čovjeka. Bog čovjeku daje razna dobra, čije ìmānje osigurava blagostanje i sreću. Izvor blagoslova je Bog, a Njegov se blagoslov odnosi na život. Primatelji su Božjega blagoslova živa bića (stvorenja), a osobito čovjek koji surađuje s Bogom u prenošenju blagoslova dajući blagoslov (život) svojoj djeci i moleći Ga za potrebne milosti.
„Primanje i davanje blagoslova jedan je od najvažnijih vidova života naroda Božjega izabranja. Blagoslovi izražavaju osobne odnose između Boga i osobe ili skupine ljudi, kao i vjerski potaknutu želju za izgradnjom i jačanjem odnosa među ljudima. Blagoslov je riječ ili djelo obdareno učinkovitom duhovnom snagom koje primatelja ili zajednicu čini osnaženima i sigurnima, oslobođenima straha i otpornima na štetne utjecaje i posljedice. Blagoslov, kao dar Boga od kojega dolazi sve dobro, opipljivo je očitovanje i potvrda Njegove životvorne nazočnosti u svijetu i Njegove dobre volje prema onima koji se u Njega ufaju“.[3]
U Novom Zavjetu blagoslov je čin blagoslivljanja Boga, dar darovan pojedincu i duhovno dobro koje vjernik prima po Kristu. Blagoslovi se izgovaraju i nad mjestima i predmetima kako bi ih se očuvalo za Božje svrhe ili zaštitilo od zla. Biti blagoslovljen istoznačnica je za sreću, ostanak u svetosti i slavi.
Rajmund Kupareo spjevao je blagoslove: bijega, kuća, polja, trave, zvijezda, žita, ptica, umornih, djece (Mladomisnički blagoslov) i Isusov poslijepodnevni blagoslov u nedjelju. Kako su ti blagoslovi pjesme, najsažetiji naziv za to su blagoslovnice, u skladu s navikom hrvatskoga jezika da jednorječnicom na -nica označi kako je riječ o pjesmi čiji je sadržaj prvi dio složenice.[4] Riječ blȁgoslōvnica tvorena je ili od imenice blagoslov i dometka -nica i tada znači: ono što se odnosi na blagoslov (pogača, pinca, sirnica, pjesma, krsna haljina), ili od odnosnoga pridjeva blȁgoslōvnī i dometka -ca (točnije od pridjevne osnove blagoslovn- i dometka -ica), a u tom slučaju znači: blagoslovljeni slatki kruh ili blagoslovnu pjesmu.
Kupareovi blagoslovi nisu samo prosidbe, nego udivljenja; nisu puka zazivanja Božje dobrohotnosti, nego sunčanja na onome čime nas Bog blagoslivlja, a čega nerijetko nismo svjesni; nisu jednosmjerno traženje blagoslova, nego odčitavanje milosti, primanje blagoslova.
Kupareove blagoslovnice nastale su u Dubrovniku 1935. i 1936., u Vrboskoj 1937., u Starome Gradu na Hvaru 1938., u Resniku kraj Zagreba 1942., na rijeci Pangal ispod Andâ 1969. i po povratku u Domovinu, u Zagrebu.
Rekli su o ovom pjesmokrugu
Vinko Nikolić:[5]
Kupareo je u prvom redu religiozni pjesnik. Ta je poezija kod njega nadahnuta, iskrena, proćućena, redovito donesena u vrlo lijepoj, dotjeranoj formi, u uglađenim stihovima (ali ta se uglađenost ne osjeća kao neko artificijelno brušenje, jer je vanjska forma sva slivena u unutarnjem skladu sa sadržajem). Njegov ritam je raznolik i bogat, a rječničko bogatstvo mu omogućuje da se njegove rime ne ponavljaju, pa je u mnogim pjesmama postigao formalno savršenstvo u kojem je uravnotežen sklad između misli i osjećaja. U tomu je Kupareo uspio, jer je pjesnik i jer je duboko religiozan (ne samo zbog svoga zvanja) pa nisu stoga te njegove molitve u pjesmi ili pjesme u molitvi neko možda farizejsko paljenje svijeća pred oltarima, nego samo njegovo srce, duboko zaronjeno u Bogu, izgara u plamenu, toliko snažno u svojoj predanoj vjeri, da nema straha da će mu ponestati ulja. Jer, nestane li ulja, svijeća se gasi. Kupareova se svijeća ne gasi.
Ana Diklić:[6]
Blagoslovi su niz pjesama u kojima svoje jedinstvo sa svijetom izražava blagoslivljajući ga, ali su to također stihovi kroz koje zatrepere strepnje i pokoja suza, umireni blagošću predanja Bogu. Mnoštvo pojedinosti čini slike prirode živima i prepoznatljivima.
Mato Cikut:
Ova je poezija otkrivanje mističnoga i duhovnoga, u isto vrijeme lijepoga i prirodnoga u onom što smatramo običnim.
Tomislav Baričević:
U Blagoslovima susrećemo Pjesnika u molitvi ili u društvu s Gospodinom, kako u nedoglednim poljima i ispod bezbrojnih zvijezda, jednako i u mladomisničkom zanosu, u popodnevu bezbrižne nedjelje. S Njime druguje i preko žitnih usjeva, obične poljske trave i rijeke u toku. Božje darove od kojih živimo kroz svoje blagoslovne naslove on ne blagoslivlja vodom i tamjanom, tȁ sami su od sebe Božji blagoslov – nego, zapažajući ih posvuda oko sebe, s njima i radi njih samoga Darovatelja hvaloslivlja, neizmjerno Mu se klanja i dušom i srcem za sve zahvaljuje. (Opširnije ovdje.)
Rajmund Kupareo, Blagoslovi
Blagoslov polja
Jutros mnoštvo kleči pokraj uska puta,
Sunčane bi zrake htjele da ga snime,
A svećenik Božji blagoslivlja smjerno
Nedogledna polja u Gospodnje ime.
Svaki od tih ljudi orošenih zjena
Odgovara na sve župnikove prošnje.
U viziji tajnoj gleda jedro klasje
I stabla svojih plodne, bujne krošnje.
Razišlo se mnoštvo puno vedre nade,
Zadrhtaše grudi izoranoj njivi.
Sa šutljivog svoda spustio se Gospod,
Da probudi zemlju i sjeme oživi.
S knjigom je u ruci naokolo prošô,
Popisao žulje, rane, kaplje znoja.
Vidio je kako svakoj je na brazdi
Zazvano Mu ime, dana hvala koja.
I zato je Gospod odredio jutros
Da usjevi budu mnogostruko veći,
Jer On hoće da se riječ Njegova vrši:
Tko sije u suzi, taj žanje u sreći.
[1935.]
Blagoslov zvijezda
Blagoslovi, Gospodine, noćas bezbrojne zvijezde,
Nek svijetle još jače u rupama svemirskog luka.
Jer noćas sam otkrio tajnu
Njihove zlatnosti i mûka!
Ta, zašto ne bi šutjele kad do njih boraviš Ti,
Koji u čarobnoj vječnosti Riječ govoriš svoju,
A ona je tako lijepa da stvorovi zanijemljuju svi
Koji je čuju?
I zašto se ne bi zlatile u beskrajnom nizu
Kad si im Ti blizu?
I kad ih zrake ognjene ljubavi diraju
Tvojega Svetoga Duha?
(Nemoguće je da zrake sunca na smiraju
Ne obuku brda sjajnošću svojega ruha.)
Noćas sam ja, Gospodine, neznatna i nevidljiva zvijezda,
Koja se beskrajem svemira gubi,
A kojoj je jedino svojstvo
I jedina sreća,
Da ti se u šutnji pokloni i da Te ljubi,
Veliko Trojstvo!
Blagoslovi noćas, Gospodine, šutljive zvijezde,
I njihova zlatnost da bude još veća!
[1936.]
Mladomisnički blagoslov
Dođite, ptice! Dlanovi su moji
Srebrne masline netaknutih grana.
Dođite, noći! Dlanovi su moji
Petokraka zvijezda žarka, usijana.
Dođite, ljudi! Dlanovi su moji
Duboki rudnici blaga zakopana.
Dođite, tužni! Umorni od plača
Na dlanove moje položite glave.
Vidjet ćete da se svaka suza vraća
Obojena zlatom posvećena ulja.
Dođite, sretni! Sred blata i mulja
Dlanovi će moji biti temelj čvrsti
Sreće i slave.
Dođite, djeco! Na dlanu ću svome
Ponijet’ vas kroz život u smijehu i sjaju.
I bit ćete sretni kô židovska djeca
U Kristovu zagrljaju.
Dođite, dođite!… jer sreća sviju
Počiva na dlanu Božjeg svećenika,
Njegove ruke blagoslov kriju,
One su ljestve do rajskih vidika.
[1937.]
Isusov poslijepodnevni blagoslov u nedjelju
Uskoro će dan svući blagdanske haljine
I zaključat’ u ormare mnogo čežnja i ljepota.
Nestat će smijeha i lagodnosti bezbrižne nedjelje,
Putovi će primiti ozbiljnost svagdanjeg života.
Portali su crkava rastvoreni da prime sunce
Kao što su ga jutros pustili.
Ovit će ga svojom sabranošću cijeli tjedan,
Jer dosta je za odmor dan jedan, dan jedan.
I Gospodar neba zatvoren je u tabernakulu
Cijeli tjedan.
Tek u nedjelju popodne sjedne pred vrata da s nama porazgovori
I pouči nas kako je samo rad vječnosti vrijedan.
Onda sasluša sve naše nevolje pa kao stariji brat
Uputi nas u tajnu uspjeha i dade mnogo savjeta.
Pogladi nas lako svojom bjelinom
I sakrije se da se spremi na sutrašnju žrtvu Novoga Zavjeta.
[1938.]
Blagoslov kuća
Još dršću po zidu kapljice vode blagoslovljene,
I koluta se tamjana dim ispod kreveta i stolova:
Maločas su sve sobe u svetoj vodi umivene,
Raskužena je kuća opojnošću mirisa tamjanova.
Razlio se blagoslov sveti kô tamjana pramen
Po svim dijelovima kuće,
Zatvoreni su prozori, da njegova moć i znamen
Ostane što duže kô neko odahnuće
U svagdanjoj borbi i uzdisaju.
Svećenik je sazvao mir
Nad sobe,
Nad vatru,
Nad staju,
Da vlada u srcima, dok budu u žalosti,
I dok se bude slavio pir.
Jer svatko znade, da on milost svetih kraljeva širi,
Kojima je tamjan Isus blagoslavio ručicom bijelom,
I da svećenik raznosi njihove darove selom
U tamjanu, zlatu i mȉri:
Zdravlje, blagostanje i sreću.
A ministranti – ti mali pastiri –
Skupljaju darove siromašnom Božiću,
Koji svima obilno vraća.
Odlaze kličući i vukuću za sobom vreću
Jabuka, smokava i kolača.
Još dršću po zidu kapljice vode blagoslovljene,
I koluta se tamjana dim ispod kreveta i stolova:
Maločas su sve sobe u svetoj vodi umivene,
Raskužena je kuća opojnošću mirisa tamjanova.
[1938.]
Blagoslov žita
Čuj, Gospodine, kako toplo mole usjevi!
Svaka vlat zagovara za nas.
Čuj, oni mole Tvoju dragu molitvu:
Kruh naš svagdanji daj nam danas!
Jer mi ne tražimo zlata od Tebe:
Tek da nam djeca budu kruha sita.
Zar ne čuješ kako prose kolibe i kuće:
Žita, žita, žita?!
Blagoslovi zato zlatne usjeve,
Dosta je da ih dirne ruka Tvoja,
I mi ćemo čuti gdje pjevaju anđeli
Sred plodnih njiva i hvoja.
Jer mi dobro znamo da Ti trebaš žita
I da si zato sišao s neba.
Nek anđeli sakupe svakoga jutra
Koliko Ti treba!
Resnik kraj Zagreba [1940.]
Blagoslov trave
Sja travina boja na zemlje paleti.
Ponose se njome obronci i njive,
osvježuje srca u brizi i sjeti,
u zjenama blista. Groblja s njom ožive.
Zvjeradi je trava log kad na svijet dođe,
a blagu je hrana i ljeti i zimi.
Uskrsi livade kada suša prođe,
pokrivač bit će naš kad nas zemlja primi.
Na nju bi sjeo On i učio ljude
da samo ih ljubav sa zvijezdama veže.
Iz jaslica što mu travni ležaj nude
blagoslivlja duše što za mirom teže.
[1994.]
Blagoslov bijega
I teče, teče uska rijeka…
(tko zna od kojega vijeka?!)
Razbija se o hridi i kamenje.
Tko shvaća njena tijeka znamenje
dok žubori, mrmori, šumori
u noći tiho, slatko?
Tek kad se od bijega umori
i počne da sniva,
njezina voda sve čistija biva,
a kamenje glatko.
Pangal (Precordillera), 1969.
[1] Rajmund Kupareo, Svjetloznak, Varaždinske Toplice – Zagreb: Izazov istine, 1994., str. 109–117.
[2] Blagoslov (hebrejski בְּרָכָה / beraha, grčki εὐλογία / eulogía i latinski bĕnĕdictĭo) u Svetom Pismu znači:
1. hvala, hvalospjev: Boga ili Krista: „Ustanite, blagoslivljajte Gospodina, Boga našega! Blagoslovljen da si, Gospodine, Bože naš, odvijeka dovijeka! I neka je blagoslovljeno tvoje ime slavno, iznad svakog blagoslova i hvale uzvišeno“ (Nehemija 9, 5); „Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!“ (Otkrivenje 5, 12); „Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!“ (Otkrivenje 5, 13); „Amen! Blagoslov i slava, i mudrost, i zahvalnica, i čast, i moć i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen“ (Otkrivenje 7, 12);
2. zazivanje blagoslova, blagoslov: „Ta znate da je [Ezav] i poslije, kad je htio baštiniti blagoslov, odbačen jer nije našao mogućnosti promjene premda ju je sa suzama tražio“ (Hebrejima 12, 17); „iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako događati!“ (Jakovljeva 3, 10); „Brat tvoj dođe na prijevaru i odnese tvoj blagoslov“ (Postanak 27, 35); „Zar ti, oče, raspolažeš samo jednim blagoslovom? Blagoslovi i mene, oče moj!, Ezav jecaše na sav glas (Postanak 27, 38); „Sine moj, riječju i djelom štuj oca svoga da te od njega stigne blagoslov. Jer blagoslov očev učvršćuje kuću djeci, a majčina kletva temelje im ruši“ (Sirah 3, 8–9); „Mudar je čovjek pun blagoslova, i svi koji ga vide zovu ga sretnim“ (Sirah 37, 24); „blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju“ (Luka 6, 28); „Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite!“ (Rimljanima 12, 14); „Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajavamo“ (Prva Korinćanima 4, 12); „Ne vraćajte zlo za zlo ni uvredu za uvredu! Naprotiv, blagoslivljajte jer ste na to i pozvani da baštinite blagoslov!“ (Prva Petrova 3, 9); „Zatim ih izvede do Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi. 51 I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bi na nebo“ (Luka 24, 50–51); „Vjerom baš u pogledu budućnosti Izak blagoslovi Jakova i Ezava. 21 Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi oba sina Josipova“ (Hebrejima 11, 20–21); „Nato ih [djecu Isus] zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke“ (Marko 10, 16);
3. posveta, blagoslovna čaša, posvećena čaša: „Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove?“ (Prva Korinćanima 10, 16);
4. (konkretni) blagoslov, blagostanje, dobrobit: „Ali lûk mu čvrst ostaje, mišice mu ojačale, rukom Jakoga Jakovljeva, imenom Pastira, Stijene Izraela, Bogom, Ocem tvojim, koji ti pomaže, Svesilnim koji te blagoslivlje blagoslovom ozgo sa nebesa, blagoslovom ozdo iz dubina, blagoslovom iz svih prsa, iz svih utroba! Blagoslovom klasja i cvjetova, blagoslovom drevnih brda, želja vječnih brežuljaka – nek’ se oni spuste na Josipa, između braće posvećenog!“ (Postanak 49, 24–26); „Gledajte! Nudim vam danas blagoslov i prokletstvo: blagoslov, budete li slušali zapovijedi Gospodina, Boga svoga, koje vam danas dajem“ (Ponovljeni zakon 11, 26–27); „Blagoslovom pravednika grad se diže, a ustima opakih razara se“ (Mudre izrjeke 11, 11); „I siromahu pruži ruku, da bude savršen tvoj blagoslov“ (Sirah 7, 32); „Kao što se blagoslov njegov prelijeva poput rijeke i natapa zemlju kao poplava“ (Sirah 39, 22); „Ako ne budete poslušali, ako ne budete k srcu uzeli da proslavite ime moje – govori Gospodin nad vojskama – kletvu ću na vas svaliti i proklet ću vaš blagoslov“ (Malahija 2, 2); „da u Kristu Isusu na pogane dođe blagoslov Abrahamov: da Obećanje, Duha, primimo po vjeri“ (Galaćanima 3, 14); „Ne vraćajte zlo za zlo ni uvredu za uvredu! Naprotiv, blagoslivljajte jer ste na to i pozvani da baštinite blagoslov!“ (Prva Petrova 3, 9);
5. božanska milost i osnaživanje za službu i zajedništvo: „A kada dođem k vama, doći ću, znam, s puninom blagoslova Kristova“ (Rimljanima 15, 29);
6. sveobuhvatne i obilne duhovne dobrobiti dane vjerujućima: „Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu“ (Efežanima 1, 3);
7. opipljivi izrazi velikodušnosti i opskrbe: „Smatrao sam dakle potrebnim zamoliti braću da unaprijed pođu k vama i da pripreme vaš još prije obećani dar (eulogían) te bude pripravan – kao dar darežljivosti (eulogían), a ne škrtosti“ (Druga Korinćanima 9, 5).
[3] Waldemar Chrostowski, Błogosławieństwa i ich znaczenie w Starym Testamencie, Studia włocławskie (Włocławek), 14 (2012.), str. 51.
[4] Usp. riječi: bòžićnica, búdnica, čȅkalica, kòrizmenica, molbènica, nádgrobnica, nàpitnica, pèjsāžnica, pòčasnica, pòhvālnica, prȉgodnica, prìsjetnica, prȉsnica, sàžālnica, spȍmenica, ùskrsnica, zàhvālnica, žàlbenica, žȗđenica.
[5] Vinko Nikolić, Pjesnik Rajmnund Kupareo, u Buenos Airesu u listopadu 1960., u: Rajmund Kupareo, Blagoslov zvijezda, Buenos Aires, 1961., str. 126.
[6] Ana Diklić, Pjesnik moderne tradicije, Kolo (Zagreb), CLII/1994., br. 9–10, str. 943; Ana Diklić, Lightsign, Most / The Bridge Literary Magazine (Zagreb), 9–10/1995., str. 153.
