Vazmeni utorak: Marijo!

Meditacija uz Evanđelje: Iv 20,1-18

Marija Magdalena stoji kraj praznog Isusovog groba. Uvjerena je da je netko ukrao Isusovo tijelo. Obuzela ju je duboka tuga. Plakala je i plakala. I kad ju je sâm Isus upitao: „Ženo, zašto plačeš?“, nije ga prepoznala, nego je mislila da je to vrtlar. I onda – upravo su se u zraku osjetile duboke emocije – Isus joj reče: „Marijo!“ Samo to. Zazvao ju je imenom. I onda ga je prepoznala. Pala je ničice pred njegove noge i od ganuća je samo uspjela promucati: „Rabbuni! – Učitelju!“ Imenom ju je zazvao!

Evo to. Bog svakoga od nas zaziva imenom. Mi nismo tek puk, tek vjernici, tek masa. Mi jesmo članovi žive zajednice – Crkve, ali Bog po imenu pozna svakoga pojedinog od nas. Isus govori da je on dobri pastir koji svoje ovce zove imenom. Bog i nama govori ono što je nekoć govorio proroku Jeremiji: „Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih.“

Kako je to velik, veličanstven i nadspoznatljiv dar! Bog je svakoga od nas imenom pozvao u život, pozvao u svoju Crkvu. On nas poziva u vječnost. Isus veli da ide pred nama da svakome od nas pripravi mjesto u domu Oca njegova gdje ima mnogo stanova. Slikovito govoreći na vratima nebeskoga stana stoji zlatna pločica s mojim imenom. Već upisana, uokvirena i pričvršćena. Koliko smo veliki, koliko smo Bogu važni! Zato danas i za nas Pavao ovako moli: „Bog Gospodina našega Isusa Krista (…) prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu…!“ Dao Bog da tako živimo, da budemo dostojni toga Božjeg poziva i toga Božjeg izabranja.