Vazmeni utorak: Marijo!
Meditacija uz Evanđelje: Iv 20,1-18
Marija Magdalena stoji kraj praznog Isusovog groba. Uvjerena je da je netko ukrao Isusovo tijelo. Obuzela ju je duboka tuga. Plakala je i plakala. I kad ju je sâm Isus upitao: „Ženo, zašto plačeš?“, nije ga prepoznala, nego je mislila da je to vrtlar. I onda – upravo su se u zraku osjetile duboke emocije – Isus joj reče: „Marijo!“ Samo to. Zazvao ju je imenom. I onda ga je prepoznala. Pala je ničice pred njegove noge i od ganuća je samo uspjela promucati: „Rabbuni! – Učitelju!“ Imenom ju je zazvao!
Evo to. Bog svakoga od nas zaziva imenom. Mi nismo tek puk, tek vjernici, tek masa. Mi jesmo članovi žive zajednice – Crkve, ali Bog po imenu pozna svakoga pojedinog od nas. Isus govori da je on dobri pastir koji svoje ovce zove imenom. Bog i nama govori ono što je nekoć govorio proroku Jeremiji: „Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih.“
Kako je to velik, veličanstven i nadspoznatljiv dar! Bog je svakoga od nas imenom pozvao u život, pozvao u svoju Crkvu. On nas poziva u vječnost. Isus veli da ide pred nama da svakome od nas pripravi mjesto u domu Oca njegova gdje ima mnogo stanova. Slikovito govoreći na vratima nebeskoga stana stoji zlatna pločica s mojim imenom. Već upisana, uokvirena i pričvršćena. Koliko smo veliki, koliko smo Bogu važni! Zato danas i za nas Pavao ovako moli: „Bog Gospodina našega Isusa Krista (…) prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu…!“ Dao Bog da tako živimo, da budemo dostojni toga Božjeg poziva i toga Božjeg izabranja.
Spasite se od naraštaja ovog opakog!
(Dj 2,36-41)
Neki su drevni propovjednici u svojoj pretjeranosti govorili da nam valja bježati od svijeta. Neće biti baš tako. Isus je došao ne radi pravednih, nego radi grešnih. On je došao pozvati grešne na obraćenje. Zato je njegova temeljna poruka. „Obratite se i vjerujte evanđelju“. To i Crkva danas čini. Ovome svijetu i ovome naraštaju hrabro svjedoči da je Krist jedini Spasitelj, da je evanđelje jedini ispravan put spasenja.
A evo, danas čujemo kako Petar govori mnoštvu: „Spasite se od naraštaja ovog opakog!“ Što on time želi reći? Petar poziva sve da se obrate, da povjeruju, da krenu putem evanđelja koje se u Crkvi naviješta, da slave Kristova otajstva. Međutim, zna Petar, da se način života ondašnjega poganskoga uvelike protivi onome što Isus naučava. Toga se treba čuvati. Mi trebamo njih pozivati da slijede Krista, čuvajući se toga da nas privuče njihova lakomislenost i njihov način života koji se Kristu protivi.
To je i poziv za nas. Slobodno možemo reći da je današnji naraštaj u velikoj mjeri sličan ondašnjem poganskom. Kao što su u one vrijeme slabe kršćane privlačile zamamnosti lakomislenog poganskog života, tako smo i mi u velikoj mjeri izloženi nekršćanskim obilježjima ovoga naraštaja, tako da nam se lako može dogoditi da sve više poprimamo način njihova razmišljanja i djelovanja do te mjere da nam postane normalno ono što nije normalno, da nam se Kristovo evanđelje svede tek na lijepe običaje vezane uz krštenja, pričesti, krizme i vjenčanje jednako kao i izvanjsko slavljenje kršćanskih blagdana. Petrova opomena: „Spasite se od naraštaja ovog opakog!“ i danas je i važna i potrebna. Valja nam se zamisliti, u kojoj mjeri mi Krista donosimo u ovaj svijet te u kojoj mjeri mi postajemo dio onoga svijeta koji se Kristu protivi. „Spasite se od naraštaja ovog opakog!“ Zastanimo i razmislimo.
