Vjerujte jedno u drugo

Pšenica je plemenita biljka, ali usred nje uzraste i kukolj. I ruža nas opija svojim mirisom, ali nas i ubode svojim trnjem. Sladak je napitak iz pehara života, ali nam na dnu često pruži gorak ostatak. Što je kukolj u pšenici, trn u ruži, gorčina u slatku napitku, to je ljubomora u bračnom životu.

Netko je rekao da je ljubomora sestra ljubavi. Da, ali onako je ljubomora sestra ljubavi kao što je đavao brat anđelov ili kao što je izrod plod plemenita roda. Ljubomora je dakle izrod, falsifikat, najlošiji surogat prave ljubavi.

Je li istina da nema prave ljubavi bez ljubomore? Očito je da su bračni drugovi dužni čuvati svoje jedinstvo i svoju vjernost. Ako ćemo ovu revnost oko čuvanja te ljubavi nazvati ljubomorom, onda je istinito reći da ne smije biti braka bez ljubomore. U tom je smislu istinita pripomena jednoga mislioca da žena rijetko oprašta mužu, ako je ljubomoran, ali da mu nikada ne oprašta, ako nije ljubomoran.

Obično govorimo o ljubomori u lošem smislu. Ljubomornim nazivamo onoga bračnoga druga koji jedinstvo, isključivost, zajednicu sa svojim bračnim drugom čuva tako da postaje tlačitelj, mučitelj, okrutnik prema svome bračnom drugu. Ne dozvoljava svomu bračnomu drugu niti to da dade oduška zakonitim osjećajima prema dobročiniteljima, prema roditeljima, niti da iskaže znakove građanske pristojnosti prema znancima, da ih pozdravi ili posjeti. To je eto ta ljubomora ili bračna zavist.

Odakle izvire?

Neka se ljubitelji medicine zabavljaju time da istražuju dolazi li ljubomora od nekoga melankoličnoga ili depresivnoga temperamenta. Medicina će reći da je ljubomora koji put posljedica paranoje, neke opsesije, alkoholizma, senilizma i drugih uzroka.

Mi, kao ljudi i kao kršćani, računamo samo na ljudsku volju. Za nas je važno je li taj čovjek i koliko je samoodrediv. Prema tome mjerimo i njegovu odgovornost. S toga stajališta otkrivamo da ljubomora nastaje na bazi egoizma. Ljubomoran bračni drug tako pretjerano sebe ljubi, egoistično ljubi da sebi sve podređuje, da druge tlači. Zato ne dopušta da njegov bračni drug pokaže ni najmanju vezu s drugim ljudima, pa ni s onima s kojima je vezan krvnim, prijateljskim, društvenim ili poslovnim vezama. Ljubomoran čovjek tako pretjerano ljubi sebe da zapostavlja i volju Božju i Njegove zapovijedi, jer tlači svoga bračnoga druga, iako mora znati, da njegov bračni drug ima ista osnovna ljudska i bračna prava kao i on. Očito je dakle da ljubomora pokazuje više nego ijedna druga strast, da ljubomoran čovjek pretjerano voli sama sebe.

Posljedice?

Lako ih je uočiti i nabrojiti, ali teško podnositi. Ljubomoran bračni drug ima bolesna osjetila, halucinira, vidi i čuje što ne postoji. Ako vjetar fijuče, on misli da ljubavnik ili ljubavnica zove njegova bračnoga druga na sastanak. Ljubomoran bračni drug trpi od „anemije“, duševne bljedoće; izjeda se suvišnim brigama. Ljubomora je ponor, depresija, očaj, pakao. Ljubomora naginje na laž, uvećava svaku sitnicu. Ljubomora može najplemenitije stvorenje pretvoriti u smiješnu, bjesomučnu zvijer. Tako je okrutna da uživa u mučenju. Ljubomoran bračni drug otuđuje od sebe drugoga bračnoga druga i silom ga čini neiskrenim. Radi ljubomore lako dođe i do rastave.

Protulijek?

Kao što se ljubav prema Bogu temelji na vjeri u Boga, slično se i bračna ljubav temelji na povjerenju ili vjeri bračnih drugova kojom jedno drugomu vjeruje. Na pragu vašega novoga života stavite, mladenci, pred svoje oči staroga Abrahama. Imao je otići u novu zemlju, ali nije znao ni kuda ni kamo. Ipak, on je vjerovao i spasio se (Hebrejima 11, 8). Vas čeka nova zemlja, zemlja zajedničkoga bračnoga života. I ta zemlja ima nejasnoća, zakutaka, stranputica, ponora. Što morate činiti?

U nekim starim obredima vjenčanja svećenik pita svakoga od bračnih drugova: „Što poklanjaš svomu životnom drugu?“ Ovaj odgovara: „Da ću u njega (u nju) vjerovati“. Isto tako u nekim anglosaskim crkvama govori zaručnik zaručnici i obratno: „Ja N. N. uzimam tebe N. N. da budeš moja žena (muž) u sreći i u nesreći, u bogatstvu i u siromaštvu, u bolesti i u zdravlju, dok nas smrt ne rastavi, i zato ti darivam to da u tebe vjerujem“.

Eto, dakle, protulijeka. Uzmite štit, svjetlo, snagu međusobne vjere, povjerenja. Na tom ćete slijedu naći put zadovoljstva i sreće. Razumljivo je kolikogod se preko sitnica mora prelaziti, toliko preko značajnih prijestupaka nijedan bračni drug ne smije prelaziti, i to u ime zadane riječi, zakletve, ugovora i sakramenta. Povjerenje dakle ne smije biti slijepo, nego temeljeno na krjeposnu raspoloženju jednoga i drugoga bračnoga druga.

Zaključak?

Otišla mlada žena ciganki da joj gata. Ciganka izmišljala i zaključivala što je znala i mogla bolje. Ništa međutim ne reče o nekoj ženskoj osobi koja bi na njezina muža vrebala. Ljubomorna žena željela je čuti upravo to. Kada je ciganka primijetila što žena želi, ubaci malu sumnju o nekoj dalekoj osobi koja vješto, ali iz daleka, pravi zasjede njezinu mužu jer ga voli. Ova izjava ciganke, koju je sama mlada žena njoj sugerirala, bacila je mladu ženu u takvu sumnjičavost da je bračni život postao paklom.

Odbacite, mladenci, svaku neopravdanu sumnjičavost, a oboružajte se pravom ljubavlju. Zajamčite jedno drugomu vjeru, povjerenje, pa koraknite neustrašivo na novu stazu života. U tom ćete povjerenju posjedovati dušu i srce jedno drugoga, jer povjerenje je mamac za srce, a zahtjev ljubavi. Ne ćete se pokajati, nego blagoslivljati svaki napor, svaku žrtvu. Neka vam pomogne svojim zagovorom osobito ona koja je „povjerovala“, a to je Marija. Neka vas ne smetu poteškoće, ne udalje žrtve, nego jakom vjerom, pouzdanim ufanjem i žarkom ljubavlju penjite se prema brdu sreće. Marija zna za boli duše. Zar ćete prestati nju zazivati? Ona je posrednica svih milosti i zar se nadate bez nje nešto postići? Zazivajte je, a Bog će na njezin zagovor uslišiti sve vaše molbe. Tako neka bude!

Jordan Kuničić

Jordan Kuničić, Mladencima, II. izdanje, Split, 1961., str. 67–69.