Utorak, 2 ožujka

2. nedjelja kroz godinu (B): Ne tijelo bludnosti


Čitanja: 1Sam 3, 3b-10.19; Ps 40, 2.4ab.7-10; 1Kor 6, 13c-15a.17-20; Iv 1, 35-42


Naše je društvo kojiput stvarno licemjerno. Na primjer, zaklinjemo se u zaštitu djece. A djecu itekako prepuštamo reklamama koje nude nezdravu hranu i piće, a da o pristupu neprimjerenim sadržajima da i ne govorimo. Pa se onda duhovni ljudi hvataju za glavu govoreći da je ovo Sodoma i Gomora i da prije toga nije bilo, da se prije znalo što je moral i etika.

Međutim, ljudi koji malo bolje poznaju povijest reći će da to nema ništa novog. Sve je već viđeno. Moglo bi se štoviše reći da su stari Rimljani „izmislili“ razvrat. Sve seksualne „slobode“ bile su prisutne u ondašnjem Rimu prije dvije tisuće godina. U ono je vrijeme, primjerice, bilo normalno da čovjek – javno – uz zakonitu ženu ima i suložnice te da redovito pohađa javne kuće. Homoseksualnost, pedofilija i zoofilija su bile po sebi razumljive. Sve je to na poseban način bilo prisutno u lučkom gradu Korintu, do te mjere, da je izraz „živjeti po korintski“ u ono vrijeme značilo biti posve slobodnih seksualnih nazora. I u tome – gle slučajnosti! – potpuno „otvorenom društvu“ Pavao zagovara totalno konzervativan stav. Obraćajući se u svojoj poslanici kršćanima grada Korinta, Pavao piše: „Ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu!“ Zašto bi bludnost, odnosno slobodnije ponašanje u spolnosti bilo loše? Veli dalje Pavao: „Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela.“ Stvarno, ako smo imalo iskreni prema sebi, priznat ćemo da je ovdje Pavao itekako u pravu. Kako? Jednostavno. Svatko od nas duboko u sebi čezne za ljubavlju, da voli i da bude voljen. Spolnost bez ljubavi je užitak koji prođe i – ostavlja nas praznima. Spolnost bez ljubavi je kao svaka strast i ovisnost. Ovisnik uvijek traži više i više – i uvijek ostane neispunjen. Svaka strast – kakva god ona bila – vodi do besmisla. I ono redovno – hrana, piće, zabava – ako postane strast, samo sebi svrhom, zarobljava čovjeka. Zato, mudar čovjek ima sebe u vlasti.

I onda, Pavao zaključuje: „Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji.“ To je ta ljepota. Biblija govori da nas je Bog stvorio „na svoju sliku“ upravo po tome što smo kadri voljet i biti voljeni, da je Bog u nas usadio duboku čežnju za vječnošću u zajedništvu s njime koji je – Ljubav. U to se onda lijepo uklapa i ljudska spolnost, jer veli Pavao, „ne valja odbaciti ništa što se uzima sa zahvalnošću“. Možda će nam dobro činiti budemo li se malo zamislili nad ovim „konzervativnim“ shvaćanjem spolnosti i ljubavi.