33. nedjelja kroz godinu (A): Vješto radi rukama marnim
Čitanja: Izr 31, 10-13.19-20.30-31; Ps 128, 1-5; 1Sol 5, 1-6; Mt 25, 14-30
Što je radila Isusova majka Marija u Nazaretu? „Kao i sve žene na selu“, rekao bi onaj bosanski glumac, to jest kao svaka domaćica onoga vremena. Što je činio Josip? Što i svaki drvodjelja, odnosno tesar. Što je i Isus činio do svoje tridesete? Vjerojatno pomagao Josipu u njegovu poslu. Konačno, što je Bog povjerio prvim ljudima? Da obrađuju zemlju. Upravo zbog toga Pavao oštro kori neke kršćane u Solunu, zato što „ništa ne rade, nego dangube“, pa im čak zajedljivo govori: „Tko ne radi, neka i ne jede“. Biblija govori da je čovjek Božji suradnik (ili bi to barem treba biti) u mudrom uređivanju i čuvanju ove zemlje. Biblija se ne zanosi nekom lažnom duhovnošću tako da bi omalovažavala zemlju i ovo zemaljsko. Evo kako u tome smislu Knjiga izreka čestitu ženu vidi prvenstveno kao radišnu: „Pribavlja vunu i lan i vješto radi rukama marnim. Rukama se maša preslice i prstima drži vreteno.“
U bivšem su sustavu formalno hvalili rad, iako su se ljudi uglavnom trudili što manje raditi dok su „na državnom poslu“. Pa se onda i razvilo mišljenje – koje je i danas prisutno – da treba učiti zato, da se ne bi moralo raditi. Pa još ako dobiješ posao u struci u državnoj upravi… Osim toga, u svojoj potrebi da zaštitimo svoje dijete, i nesvjesno ga učimo neodgovornosti: sve će srediti tata ili mama. Pripraviti ručak, pospremiti njegovu sobu, srediti u školi i na faksu što već treba srediti, nabaviti djetetu auto, priuštiti mu svakodnevne izlaske i skupo ljetovanje… A tko će raditi? Oni drugi.
Kršćanski nauk veli da je čovjek pozvan na odgovoran rad, tako da „u miru radi i svoj kruh jede“. Često citirani sveti Benedikt je, znamo, za život svojih redovnika kao temeljno pravilo postavio načelo „Ora et labora! – Moli i radi!“ To i može i treba biti izvorom radosti ovdje na zemlji. Postići nešto svojim radom! Zato veli mudra izreka da je jedan od najvećih užitaka upravo – odmor nakon uspješno obavljenoga posla. Što god činili profiteri i neradnici, ja u radu i odgovornosti imam svoj mir i svoje zadovoljstvo. Ja svoje činim. Pa i onda kada mi ne priznaju, pa i onda kada mi se čini da neradnici napreduju. Rad doista oplemenjuje. To je izvor mira i duboke nutarnje radosti. Dobro je, međutim, ne zanemariti ono drugo što ide uz rad: molitva, zahvaljivanje Bogu jer, veli Benedikt: „Moli i radi“.