Četvrtak, 6 svibnja

4. vazmena nedjelja (A): Ovce?


Čitanja: Dj 2, 14a.36-41; Ps 23, 1-3a.3b-4.5.6; 1Pt 2, 20b-25; Iv 10, 1-10


Koji put se nekim ljudima ili pak pojedinim skupinama spotiče da kao nerazumne ovce idu za nekim koji ih vodi zbog nekih svojih interesa. Koji put se u tome kontekstu misli i na vjernike koji bez razmišljanja slijede zapovijedi i moralne obrasce o kojima ne žele imati svoje mišljenje i tako se odriču svoje slobode i svoje osobnosti utapajući se u poslušno stado. Kao da na taj mlin ide i Isusov govor da je on pastir, a mi ovce: „Ovce slušaju njegov (pastirov) glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi… i ovce idu za njim.“ U tome kontekstu „biti ovca“ označavalo bi nekritičnog čovjeka koji bez razmišljanja slijedi neki autoritet. Zato bi – kako izgleda – bilo idealno da čovjek slijedi svoju pamet i svoj jedinstveni put. A stvarnost je ipak drugačija. Nerazuman čovjek uči samo iz vlastitog iskustva. Svi mi imamo neke autoritete koje poštujemo i slijedimo. Od tete u vrtiću, preko nastavnika i profesora. Oni nas vode sigurnim stazama znanosti i ljudskog ponašanja. Tako prihvaćamo ne samo Pitagorin poučak, nego i to da treba prelaziti cestu preko zebre i čekati zeleno svjetlo na semaforu. Svekoliko društveno uređenje – od ustava to svih mogućih zakona – traži od nas da se u to uklopimo i ne dopuštaju nam da stvorimo svoju državu. Htio-ne-htio svoje dijete moram upisati u osnovnu školu. I sve se to podrazumijeva u civiliziranom društvu. Međutim, postoji i druga strana ljudske neslobode i povodljivosti. Itekako mi – recimo to zločesto – blejimo kao ovce i idemo za „pastirima“ koji ništa ne daju, nego sve – prodaju. Evo, na primjer, kako li nas promidžba samo uvjeri da nam je svakako potreban novi tip mobitela s novim uslugama! Uglavnom nas uspijevaju uvjeriti da bi nam život bio nemoguć bez ovog ili onog proizvoda, bez ove ili one zabave. Što govoriti o političkim, športskim i inim zvijezdama koje oponašamo u načinu odijevanja i koji postaju doslovno naši idoli? I što se događa? Jesmo li duboko u sebi sretni zbog takvog načina života?

Evanđelje jednostavno hoće reći da je Krist dobri i mudri pastir koji nas – radi našega dobra – vodi stazama gdje se u potpunosti možemo ostvariti kao ljudi. Isus govori o ljubavi, praštanju, milosrđu i dobroti. Govori o tome da život čovjekov nije u onome što posjeduje niti u službi koju obnaša. Kao što reče jedan filozof, između „imati ili biti“ čovjek bi trebao birati ono drugo. Slijediti mudra čovjeka kojemu je stalo do našega dobra mudro je i razborito. Kršćani u Isusu vide Mudrost i Ljubav. Zato se ne boje ići za njim. Makar ih smatrali ovcama.