Srijeda, 16 lipnja

4. korizmena nedjelja (A): Niti sagriješi on niti njegovi roditelji


Čitanja: 1Sam 16, 1b.6-7.10-13a; Ps 23, 1-6; Ef 5, 8-14; Iv 9, 1-41


Isus susreće slijepca od rođenja. I pomislite što prvo pada na pamet Isusovim učenicima? Oni pitaju Isusa: “Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?”

Eto nas ljudi. Odmah mislimo da se Bog ponaša kao mi ljudi. Mislimo da se Bog odmah osvećuje kad ga netko uvrijedi i da odmah teško kažnjava kad netko sagriješi. I naravno, spremni smo tako razmišljati samo kad je netko drugi u pitanju, a ne kad se radi o nama samima. Spremni smo nadugačko raščlanjivati život i ponašanje naših bližnjih, spremni smo donositi sudove i zaključke. I tako, poput naših praroditelja, želimo biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo i koji sve vide i razumiju.

I gubimo dragocjeno vrijeme.

Baveći se drugima, zaboravljamo na same sebe. Pa zar je onda čudno da se tako lako pretvorimo u puno veće grešnike nego što vjerujemo da su to drugi? Pa zar je onda čudno da nakon određenog vremena ne prepoznajemo sami sebe, koliko smo se izobličili?

Kod ovog slijepca od rođenja, stvar je jasna. Isus veli: “Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja.”

Upravo tako. Na tome su se slijepcu stvarno očitovala djela Božja. Tko bi to od ljudi mogao dokučiti da to Isus nije predskazao i kasnije pokazao. Znamo kako je završila ta zgoda. Isus je tome slijepcu od rođenja povratio vid. I to je postao kamen spoticanja za farizeje. Zahvaljujući tome slijepcu od rođenja, evanđelist Ivan razvija divnu nauku o Isusu koji prosvjetljuje one koji su u tmini grijeha, a zasljepljuje one koji su uvjereni da vide.

Nedokučivi su putovi Gospodnji. Tko može razumjeti i predvidjeti Božje naume, tko može razumjeti i sama sebe i vlastiti život? Tko može shvatiti zašto je njegov život krenuo ovim ili onim smjerom i zašto ga je Bog postavio u određene životne okolnosti i na njegov put stavio ovu ili onu osobu?

Velika je tajna život svakoga pojedinog od nas. Velim, nitko samoga sebe ne može razumjeti i dokučiti. Sve je to u Božjem naumu i u Božjem srcu.

Pa kad je tome tako, tko se onda može usuditi prosuđivati i suditi drugoga, njegov život, njegove uspjehe i padove, njegovu sreću i nesreću, njegovo zdravlje i njegovu bolest?

Onaj slijepac od rođenja zadobio je očinji vid, ali je zadobio i još više: susreo je svoga Spasitelja i povjerovao u nj.

Neka Isus i nama otvori oči da s punim povjerenjem idemo za njim ne prosuđujući i ne osuđujući naše bližnje.