Srijeda, 16 lipnja

4. korizmena nedjelja (A): Tko li sagriješi?


Čitanja: 1Sam 16, 1b.6-7.10-13a; Ps 23, 1-6; Ef 5, 8-14; Iv 9, 1-41


Ima jedna nova moda među „duhovnijim“ vjernicima. Zove se „izlječenje obiteljskog stabla“. Smisao bi bio ovaj. Moji su preci (pra-pra-pra djedovi i bake) u svome životu, vjerojatno, činili strašne grijehe, pa onda to ima negativnih posljedica i za mene. Zato se posebnim molitvama ima izliječiti to moje obiteljsko stablo, pa da ja mogu naći svoj duhovni i tjelesni mir. Vele da to savjetuju čak i neki svećenici. A Biblija na to ima jasan odgovor. Jednom su zgodom učenici vidjeli slijepca od rođenja pa su – u skladu s gorespomenutim uvjerenjem – upitali Isusa tko je sagriješio, taj čovjek ili njegovi roditelji da se slijep rodio. Isus odgovara da nitko od njih nije sagriješio, nego je to Bog dopustio da bi njegovim izlječenjem Isus mogao prenijeti svoju poruku. U Starom zavjetu poruka je još jasnija: „Što vam je te o Izraelu ponavljate poslovicu: ‘Oci jedoše kiselo grožđe, sinovima trnu zubi!’ Sin neće snositi grijeha očeva, ni otac grijeha sinovljega.“

Otkud ova potreba – i među vjernicima – da uzroke svojih problema traže daleko izvan sebe? I to se uvijek iznova događa. Tako su totalitarni sustavi – a i danas osjećamo dašak toga – uzroke svih nedaća redovito tražili u unutrašnjim i vanjskim neprijateljima. I mi danas rado tražimo „Pedra“ koji je nepošteno privatizirao Hrvatsku, uništio hrvatsku nogometnu reprezentaciju… Nadalje, za obiteljske je tragedije uvijek isključivo kriv onaj drugi: suprug/supruga, punica ili svekrva. Za neuspjeh u poslu je uvijek kriv nekorektni kolega ili pohlepni šef…

A put je tako jednostavan. Osnovno je pitanje: što ja danas mogu učiniti da poboljšam svoj život i život ljudi s kojima živim, unatoč mnogobrojnim negativnim okolnostima? Ja danas mogu više nego inače sudjelovati u kućnim obvezama, ja danas mogu biti osobito strpljiv sa svojim najbližima u obitelji, ja danas mogu biti ljubazan s blagajnicom u trgovačkom centru, ja se danas mogu potruditi da u ljudima otkrivam dobre strane, a ne da ih ogovaram zbog njihovih mana. Kakvi god bili moji preci, kako god bila uređena moja Crkva i moja država, kakvim god ljudima bio okružen, ja mogu činiti dobro. Ne postoje neke mračne sile koje mi priječe činiti dobro. Na meni je da „moja mala kap“ doprinese radosti i vedrini ovoga svijeta.