4. vazmena nedjelja (A) – homilija
Uvod i pokajnički čin
Tragedije se svakodnevno događaju. Evo, već na prvim stranicama Svetoga pisma – strašna tragedija: Kajin je ubio svoga brata Abela. Ubio nevina čovjeka. Ubio iz zavisti i netrpeljivosti. Tko može razumjeti um ubojice? A kako razumjeti Stvoritelja pred čijim se očima to dogodilo? Od svoga postanka čovjek se neprestano pita, zašto na svijetu postoji zlo i nepravda, zašto nevini stradavaju. Za nas vjernike jedini pravi odgovor na sva ta teška pitanja jest Isusovo uskrsnuće. Svojom smrću i uskrsnućem Isus je pobijedio zlo i grijeh i otvorio vrata nebeskoga kraljevstva gdje nema ni boli ni suza ni jauka, gdje nema ni smrti. O tome nam danas govori Božja riječ. Da bi nam bilo plodonosno slušanje te riječi i slavljenje ovih otajstava, pokajat ćemo se za sve svoje grijehe i propuste.
- Gospodine, ti si sve dobro stvorio. Gospodine, smiluj se!
- Kriste, svojom smrću i uskrsnućem ti si uništio zlo i grijeh i otvorio nam vrata raja. Kriste smiluj se!
- Gospodine, ti nas pozivaš da i mi strpljivo podnosimo životne nevolje, da bismo bili dostojni vječnoga života. Gospodine, smiluj se!
Nacrt za homiliju
Uvijek iznova se čuju povici – dobronamjerni i zlonamjerni – kako Bog dopušta da trpe pravedni i nevini? Ne treba osuđivati takve povike, pogotovo kada dolaze iz iskrena i ožalošćena srca. Naime, lako je izvana i odozgor dijeliti pouke onima koji su strašno pogođeni životnim nedaćama. Toliko je tragedija na ovome svijetu. Na primjer, mi ne razmišljamo baš često o tome da na svijetu mnoštvo ljudi, mnoštvo djece umire od gladi. Ili da ima zemalja gdje ljudi umiru od bolesti koje su kod nas lako izlječive. Ili da toliki ljudi žive u neslobodi, da im se čini nasilje zbog vjerske, rasne i ine pripadnosti. Danas nam sveti Petar u svojoj prvoj poslanici (1Pt 2, 20b–25) pokušava dati odgovore na ta vjekovna i bolna pitanja.
Ako dobro čineći trpite (…) to je Bogu milo
Veli Petar: Ako dobro čineći trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo. Zapazimo ovo. Petar govori o slučaju kada čovjek trpi baš zato što dobro čini i onda to trpljenje strpljivo podnosi. Možemo zamisliti ljude kojima je Petar u ono vrijeme uputio ove riječi. Ako danas govorimo o nepravdama, kakve li su tek nepravde i nevolje pogađale jadne i siromašne ljude u ono vrijeme, pogotovo robove i strance! Takva je bila slika prve kršćanske zajednice. Kršćani su bili neznatna manjina. Bili su često neshvaćeni, prezirani, ali i proganjani. Već tada su kršćani oćutjeli što znači biti progonjen zbog vjernosti Kristu. Napetosti i nevolje koji puta su bili i u okviru jedne obitelji, baš kako je prorokovao Isus: Razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve (Lk 12,52-53). Trpjeli su, dakle, iako su dobro činili. A Petar ih k tome poziva da to strpljivo podnose, da bi tako bili Bogu mili. Važno je to imati na pameti. Koji puta čovjek trpi zbog svoje nepromišljenosti i ludosti. I u tome slučaju se čovjek kaje, moli Boga za oproštenje, pa mu onda vlastito trpljenje donosi oproštenje i pomirenje. Međutim, kada čovjek, kao što je rečeno, nevin trpi, pozvan je to strpljivo podnositi. Ali zašto? Petar mirno odgovara: Ta na to ste pozvani, jer je i Krist trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim.
To je odgovor. Ne razumijemo zašto se događaju nevolje i nesreće i zašto baš na različit način pogađaju ljude. Ali, kad smo mi kršćani u pitanju, veli Petar, imamo pred očima Isusa. Ako je tko među ljudima bio nevin, onda je to Isus. Ako je tko prošao svijetom čineći dobro, onda je to bio Isus. Pa ipak je on – poput nevinog Jaganjca – bio krivo optužen, podvrgnut mukama i ubijen. Bog je dopustio da njegov Sin nevin trpi, Bog i danas dopušta da nevini trpe. Kao kršćani vjerujemo da je to za spasenje ljudi… Vjerujemo, velim, a u nebu ćemo sve vidjeti i sve znati. A sada u vjeri hodimo, ne u gledanju.
Na uvredu nije uvredom uzvraćao
Što znači trpjeti poput Isusa. Veli Petar: Na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio… Isus je vidio i doživio nepravdu. Na sebi je itekako oćutio i mržnju i zavist i zlobu, ali nije prijetio. Nije proklinjao. Nije na njih zazivao Božji gnjev. Nije rekao da – možda – može oprostiti, ali nikada zaboraviti. Isus je molio za svoje protivnike, opravdavajući ih da ne znaju što čine. Isusovo strpljivo podnošenje muke, Isusova molitva za svoje progonitelje bila je spasonosna za sve ljude, pa i za Isusove mrzitelje. Prisjetimo se kako je Isusova ljubav i od protivnika Savla učinila apostola Pavla!
Isusovi smo učenici. Njegovim smo Duhom opečaćeni. Dionici smo njegove božanske naravi. Zato ni mi ne možemo drugačije postupati. Isus je strpljivo podnosio nevolje, molimo od Boga snagu da i mi takvi budemo. Isus je molio za svoje progonitelje, molimo od Boga snagu da i mi tako činimo. Isusova je žrtva zajedno s njegovim uskrsnućem bila spasonosna za cijeli svijet, molimo od Boga da i mi budemo dionici njegova djela spasenja u ovome svijetu.
Obratiste se k pastiru i čuvaru duša svojih
Danas je nedjelja Dobrog Pastira. Isus je taj dobri Pastir. Veli Petar: Poput ovaca lutaste, a sada se obratiste k pastiru i čuvaru duša svojih. Kada god se prepustimo malodušnosti zbog nevolja, odlutali smo od našega Pastira. Kada god se prepustimo preziru ili mržnji prema onima koji nam čine zlo, odlutali smo od našega Pastira. Kada god ne molimo za svoje protivnike, odlutali smo od našega Pastira.
Po krštenju smo postali dio Kristova stada. Želimo biti poput njega. Imati snage za podnošenje nevolje, praštati i blagoslivljati Boga za sve što nam daje – znajući da nas u Kristu jača. Želimo imati otvoreno srce za svakog čovjeka, da bi i naša patnja bila združena s Kristovom, pa da tako ona bude na spasenje ovome svijetu. Tada nećemo biti ni nesretni ni natmureni. Tada nećemo proklinjati sudbu kletu. Tada nećemo smatrati da nas je Bog ostavio ili zaboravio. Znat ćemo, naime, da smo s Kristom u nevolji, ali i u proslavi. Bitno je da smo zajedno s njime, našim dobrim Pastirom. Jer, to je ono najvažnije: naš nas Pastir vodi do sretne vječnosti.