Skok

Ima skokova za koje mislim kako nisu mogući. Možda zbog straha. Možda zbog manjka povjerenja u vlastite sposobnosti. Neki skokovi se naprave jednom i nikad više. Neki skokovi se ponavljaju. Iskustvo me uči kako što neki skok više ponavljam to postajem sigurniji u sebe. Spretniji sam. Imam više hrabrosti i odvažnosti. S vremenom mogu druge ohrabrivati nakon što sam prošao ono što oni tek trebaju proći.

Neki skokovi u životu su me trajno obilježili, odredili na neki način moj pogled na svijet i na čovjeka. Poslije nekih životnih skokova nitko od nas više ne bude isti. Naravno nije toliko riječ o fizičkim pokretima tijela koliko je riječ o odlukama i nutarnjim promjenama.

Među te skokove ubrajam i skok vjere. On pripada onim životnim skokovima koji se stalno ponavljaju, gotovo svaki dan trebam skočiti u Božje ruke, u Božje krilo, u Božju milost. Ne mogu reći kad sam se prvi put točno odvažio na skok vjere. Prije bih rekao kako sam slušao i upijao od drugih. Promatrao njihovu odvažnost i hrabrost kako se u bezizlaznim situacijama i okolnostima života predaju tvojim rukama, tvom vodstvu, tvojoj providnosti.

Nekad se skok vjere može napraviti samostalno, ponekad je to moguće učiniti sam. Međutim, češće se događalo kako me je nečije svjedočanstvo života poticalo na skok vjere, iako onaj ili ona od koga sam se učio povjerenju u tebe nije o tome znao ništa. Nije mogao niti naslutiti. Primjećivao sam s jedne strane nesavršenost i slabost onoga koga sam promatrao i od koga sam učio. Ipak, više me je fascinirala odvažnost predati se Bogu usprkos slabostima i grijesima. To duboko djetinje povjerenje u tvoju dobrotu i tvoje milosrđe.

Nije moguć skok vjere u ruke i krilo onoga koji ne bi u sebi nosio ljubav i razumijevanje prema čovjeku koji pokušava doprijeti do njegovih ruku, krila i zagrljaja. Kao što se dijete još dok je malo uglavnom bez promišljanja i vaganja predaje rukama i krilu majke, tako je i skok vjere ponekad za nekog sa strane odluka koja se ne čini racionalnom. Međutim, onomu koji ne uranja u Pisma kako bi tamo upoznao onoga u čije se ruke i krilo treba predati, i ne može biti racionalno odustati od samog sebe i predati se u ruke Bogu. Onomu koji u Pismima otkriva bliskog Boga čini se potpuno normalnim predati se nekomu tko je već dokazao i pokazao što je spreman učiniti za čovjeka.

Za neke među nama skok vjere se nekad dogodi jednom u životu, iz njemu znanog razloga Bog dadne nekomu tu milost. I nije mu je dao zabadava ili uzalud, nego da svjedoči. Za neke među nama skok vjere je svakodnevan, običan i dnevan. Kroz svakodnevnu molitvu osjećam kako mu se predajem ili kako me on polako obuzima, štiti i zauzima se za mene, tješi me.

U početku dok još bijah onaj koji se plašio skoka vjere u njegovo krilo gledao sam druge. Učio od njih. Slušao ih što govore. Njihovi savjeti obično su bili pokušaj i vidjet ćeš. Govorili su mi ono što si ti rekao učeniku na pitanje Učitelju gdje stanuješ; dođi i vidjet ćeš. Drugi su me doveli pred sam skok, tako me vodili, pratili i savjetovali. Sam skok, predanje tvojim rukama s punim povjerenjem koliko je to moguće krhkom stvorenju poput mene trebao sam napraviti sam. U tom trenutku pred skok vjere obično bih prije pomislio kako stojim sam, prepušten sam samom sebi. Tako sam ga zamišljao.

Ali, to ne odgovara stvarnosti skoka vjere. Iza mene su oni koji su me doveli pred tebe. Njihove, a meni nepoznate molitve, zazivi i vapaji. I ispred mene Bog otkriven u Pismima u svoj svojoj moći, slavi, veličini, dobroti i smilovanju. Ako smijem tako reći svaki dan napravim skok vjere u njegov zagrljaj, u njegovu toplinu, u njegovu nježnost. Tamo u tom susretu s živim Bogom dočeka me Otac. Uvijek me dočeka i još nijednom nije propustio nijedan susret, iako sam ja propustio neke susrete s njim dok me je očekivao.

Skok vjere je mekan i bezbolan jednom kad sam osjetio toplinu tvog krila i blizinu tvoje ljubavi. Trudim se svaki dan skočiti. Napraviti skok. Ili barem korak prema tebi, prema skoku vjere prema onim riječima iz Pisma koje ti svakodnevno upućujem: Učitelju gdje stanuješ. Dođi i vidjet ćeš. Skoči i iskusit ćeš milost.