Sveti Lovro Brindiški – naučitelj Duha i vjerni sin Crkve
U razdoblju teoloških previranja, vojnih prijetnji i duhovnog traženja u Europi 16. i 17. stoljeća, Bog je Crkvi darovao iznimnog sina – svetog Lovru Brindiškog, kapucina, propovjednika, pregovarača, vojnog kapelana i crkvenog naučitelja. Njegov život je bio duboko obilježen kontemplacijom, ali i zauzetošću za konkretne potrebe Crkve i društva. U njemu se susreću učenost i poniznost, gorljivost i mudrost, snaga riječi i snaga molitve.
Rodio se 22. srpnja 1559. u talijanskom gradu Brindisiju kao Giulio Cesare Russo. Već kao mladić pokazivao je izniman dar za jezike i duboku pobožnost. Nakon smrti roditelja, školovao se kod franjevaca konventualaca, a zatim se pridružio redovnicima kapucinima, gdje je uzeo ime Lovro. Studirao je filozofiju i teologiju, a zaređen je za svećenika s nepunih 23 godine. Zahvaljujući iznimnoj sposobnosti učenja, govorio je tečno latinski, hebrejski, grčki, njemački, francuski, španjolski i sirijski, što ga je činilo neprocjenjivim misionarom i prevoditeljem Svetoga pisma.
Lovro Brindiški bio je vatreni propovjednik, osobito u vremenu katoličke obnove nakon Tridentskog sabora. Njegove propovijedi nisu bile samo plod učenosti, nego izričaj njegove duboke molitve i trajne povezanosti s Kristom. Vjernici su osluškivali njegove riječi kao da slušaju apostolski glas: snažno, ali blago, duboko, a razumljivo. Nije govorio kako bi zadivio, nego kako bi spasio duše.
Njegov apostolat vodio ga je diljem Europe – od Italije do Njemačke, od Češke do Mađarske. Bio je i vojni kapelan u borbama protiv Osmanlija, osobito poznat po sudjelovanju u bitci kod Szekesfehervara (Stolnog Biograda) 1601., gdje je s križem u ruci poticao kršćanske vojnike. Istodobno je bio mirotvorac, pregovarač među narodima i dvorski savjetnik, no uvijek redovnik – ponizan, molitven i vjeran Pravilu.
Njegova teološka djela, osobito komentari na Sveto pismo i tekstovi o Blaženoj Djevici Mariji, odišu dubinom i ljepotom. Papa Ivan XXIII. nazivao ga je „divom svetosti“ i „najvećim marijanskim teologom svoga vremena“. Iako učeni mistik, uvijek je bio jednostavan čovjek molitve, koji je svakodnevno satima razmatrao Kristovu muku.
Umro je 22. srpnja 1619. u Lisabonu, a papa Lav XIII. 1881. proglasio ga je svetim. Svetim naučiteljem Crkve proglasio ga je papa Ivan XXIII. 1959. Njegov spomendan slavi se 21. srpnja.
Sveti Lovro Brindiški svijetli je uzor kako ujediniti ljubav prema Božjoj riječi, vjernost Crkvi i apostolsku gorljivost. U vremenu kada se mnogi boje svjedočiti istinu, njegov primjer nas poziva na hrabrost u naviještanju evanđelja, na pouzdanje u snagu molitve i na spremnost služiti Crkvi svim darovima koje smo primili.
Sveti Lovro Brindiški, naučitelju Riječi, moli za nas!
