Danas s ganućem i ljubavlju slavimo Kristovu Posljednju večeru, slavimo ustanovu presvete euharistije i slavimo na poseban način svećenički dan, to jest dan onih koji predvode naša zajednička euharistijska slavlja. Osim toga slavimo i Isusovu smrtnu borbu u Maslinskom vrtu dok je iščekivao svoju muku i smrt. Kako li su samo bogata i prebogata otajstva koja večeras slavimo! Kako li je samo uzvišena ova večer! Gospodin će zacijelo dati da se barem poneko od ovih otajstava na poseban način ureže u našu pamet i srce.
Od svega toga bogatstva večeras bismo na poseban način htjeli staviti pred oči našega duha Kristovo predanje i Kristovo služenje nama i svome Ocu, da bi nam pokazao kako ga možemo i trebamo nasljedovati. U našoj ljudskoj pameti i u ovozemnoj matematici, račun je jasan: što više skupljaš za sebe, tim više imaš. Što više daješ i rasipaš, siromašniji si. Zato se silno trudimo postići i bogatstvo i ugled i moć. Pa kada nešto od toga steknemo, to ljubomorno čuvamo. A Isus nam pokazuje posve drugačiji put. Izdvojio bih tri poruke koje nam Isus daje ove svete večeri. Prvo nam govori o predanju samoga sebe, zatim o potrebi da to čovjek učini uz velike napore, sve do krvi i konačno nam progovara o važnosti poniznog služenja jednih drugima.
Tijelo moje – za vas
Evo prve poruke. Služenje. Na Posljednjoj je večeri Isus svjestan da ide u smrt. Prisjetimo se: vjerovanje kaže da je Sin radi nas i radi našega spasenja sišao s nebesa i utjelovio se. Radi nas je proživio svoj ovozemni život. Radi nas je propovijedao i činio čudesa. I sada – po Božjoj volji – želi sebe posve za nas predati. Čuli smo u drugom čitanju (1Kor 11, 23-26). Isus uzima kruh, lomi ga i daje svojim učenicima govoreći: Ovo je moje tijelo – za vas. Evo prve velike poruke i pouke ove večeri: Isus nam pokazuje kako smisao života nije u tome da čovjek sebi sve podredi i živi za sebe. Pravi smisao života jest upravo u tome da živimo ljubeći Boga i bližnje, da sebe stavljamo u Božje ruke… Smisao života je u davanju, u darivanju iz ljubavi. Ne radi se ovdje samo o nagradi u vječnosti. Onaj tko iz ljubavi sebe daje i predaje, već ovdje na zemlji ima svoj mir, svoju radost i potpuno ispunjenje života. Zato Isus jednostavno veli: Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, dat će se u krilo vaše. Jer mjerom kojom mjerite, mjerit će vam se. Kako li je samo jednostavna, a ipak tako djelotvorna pouka. Kad bi samo našla odjeka u našem srcu!
Novi Savez u mojoj krvi
Druga poruka govori o krvi. Kada je uzeo čašu s vinom Isus je, govori nam dalje poslanica, rekao: Ova čaša novi je savez u mojoj krvi. Krv je bila cijena novoga saveza, krv je bila cijena Isusove vjernosti njegovom Ocu. Ako ne baš svaki dan, koji puta u životu i s nama je upravo tako. Naša vjera nije ružina vodica. Koji puta se čovjek baš krvavo treba boriti i izboriti da ostane čestit, da ostane Božji. Koji puta su životne prilike i strašne i teške i tragične… Ali imamo Krista koji je do krvi ostao vjeran. Nije nam jamčio da ćemo biti pošteđeni od teških kušnji, ali nam uvijek jamči svoju milost i svoju ljubav. Naravno da nije lako. Zato ako je teško i preteško, ako nam se čini da se borimo do smrti, ne bojmo se. i Krist je trpio. Trpeći, mi postajemo dionici njegovih patnja. Samo tako će se onda u nama očitovati i snaga Kristova i pobjeda njegova uskrsnuća.
Primjer sam vam dao
Konačno, Isus nam u današnjem evanđelju (Iv 13, 1-15) govori o važnosti i uzvišenosti poniznog služenja. Isus kao posljednji sluga pere noge svojim učenicima. Kada su se oni preneraženi pitali što bi to trebalo značiti, Isus im tumači: Ako ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite što ja vama učinih. Evo kraljevskog posla: prati noge, to jest ponizno služiti svojim bližnjima! Koji puta djeca i mladi (ali ne samo oni!) znaju reći: Nisam ja ničiji sluga, pa da ja za nekim spremam… Međutim, pogledajmo: Bila je to zadnja pouka koju je Isus učenicima rekao prije svoje smrti. Zar ne da čovjek govori ono što smatra najvažnijim baš u onom trenutku kada zna da odlazi, da umire. Isus kao svoju oporuku govori svojim učenicima, govori nama: Ponizno služite jedni drugima!
Za koji trenutak svećenik će stvarno oprati noge izabranim muževima. I posjetiti nas na Isusovu oporuku. Neka nas ove svete večeri svjetlost Duha Svetoga prosvijetli i milost Kristova ojača da se – iz ljubavi prema Bogu poput Krista jedni za druge predajemo i jedni drugima služimo.