Danas preda te stavljam život i sreću, smrt i nesreću
Čitanja: Pnz 30, 15-20; Ps 1, 1-4.6; Lk 9, 22-25
Da je čovjek kovač svoje sreće, poznata je poslovica. Je li stvarno tako? Izgleda da i Božja riječ tako govori. Prije ulaska u obećanu zemlju Mojsije opominje svoj narod:
“Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću. Ako poslušaš zapovijedi Gospodina, Boga svoga, koje ti danas dajem – ako ih poslušaš ljubeći Gospodina, Boga svoga, hodeći njegovim putovima, vršeći njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe, živjet ćeš i razmnožit će te Gospodin, Bog tvoj, i blagoslovit će te u zemlji u koju ulaziš da je zaposjedneš. Ali ako se srce tvoje odvrati i ne poslušaš, nego zastraniš i budeš se klanjao drugim bogovima i njima iskazivao štovanje, ja vam danas izjavljujem da ćete zaista propasti; nećete dugo živjeti na zemlji u koju ćete, prešavši Jordan, ući da je zaposjednete.”
Dvostruka je poruka ovog odlomka.
Prvo. Bog nam daje mogućnost da biramo. Poštuje čovjekovu slobodu. Bog ništa ne nameće.
Drugo. Bog nam govori kako je dobro vršiti zapovijedi i ljubiti Boga i bližnjega. Naime, može se dogoditi da u svojoj površnosti čovjek pomisli da je vršenje zapovijedi sama muka i tegoba. Isus govori: “Što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a životu svome naudi?” Upravo tako. Ako čovjek žudi za kratkoročnim i površnim surogatima za radost, ostaje prazan. Gubi svoj život. Međutim, ako čovjek živi u skladu s Božjoj voljom, pronalazi svoj duboki nutarnji mir i svoju ljudsku sreću. Već ovdje na zemlji.
Evanđelje je radosna, vesela, blaga vijest. Bog pred nas danas, na početku korizme s jedne strane stavlja radost, mir, blaženstvo, puninu. A to se postiže jednostavno: ljubavlju prema Bogu i bližnjemu. Naprotiv, izabere li čovjek oholost, mržnju, zavist, nadimanje, nepoštivanje Boga i čovjeka, u tome slučaju čovjek ostaje sam, duboko nesretan.
Lako je i jednostavno činiti dobro. Bog nas je za dobro stvorio. To pokazuju toliki sveci, To nam pokazuju toliki obični, mali ljudi koji – uz Božju pomoć – žive u skladu sa svojom savješću, pa onda oko sebe šire vedrinu, mir i radost.
Neka nam svima ova korizma donese radost i mir.
Što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije?
Evanđelje: Lk 9, 22-25
Kaže Isus: „Što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?“ Što nam time poručuje? Pogledajmo. Kad bi neki čovjek – što do sada nikome nije uspjelo – doslovno zadobio vlast nad cijelim svijetom, tako da sve posjeduje i da mu svi ljudi služe, to bi bilo na njegovu štetu i to da dva načina.
Prvo, i onaj čovjek koji bi zadobio sav svijet duboko u sebi ne bi bio ni smiren, ni zadovoljan, ni sretan. Ne, sigurno ne. Mi smo tako sazdani, mi smo tako stvoreni, naša je narav takva, da nas sav ovdašnji svijet – pa ni cijeli poznati svemir – ne može ispuniti. Ne može i ne može, jer je naše srce veće od cijelog svemira. Žudi za vječnim, žudi za Bogom. Zato čovjek, koji bi žudio samo za zemaljskim, pa makar to u velikoj mjeri i postigao – nikad ne može naći potpuni mir. Veli Augustin: „Za sebe si nas stvorio, Bože, i nemirno je naše srce dok se ne smiri u tebi.“
Drugo, još gore, zar da zbog žudnje za ovim svijetom izgubim Boga? Da izgubim vječnost, vječni život s Bogom? A za Boga sam stvoren! Neka nas Bog od toga sačuva! Istina, mi živimo u ovome svijetu i potrebiti smo zemaljskih darova koje nam Bog daje. Pri tome, međutim, valja uvijek imati na pameti ono što veli Isus: „Tražite najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.“ (Mt 6,33)