Četvrtak drugog tjedna došašća – misao za homiliju i molitva vjernika

Crkva Kristova otvorena bijednima i ugroženima

Čitanja: Iz 41,13-20; Ps 145; Mt 11,11-15

Misao za homiliju

Upravo je nevjerojatno s kakvom se nježnošću Bog priginje svom narodu. On tepa. Govori: „Ne boj se, Jakove, crviću, Izraele, ličinko, ja sam pomoć tvoja!“ Eto to čini Bog! Uvijek pritječe u pomoć onima koji su najugroženiji, koji su u očima ljudi maleni i neznatni. On čuje vapaje potlačenih i „anđeli njihovi uvijek stoje pred njegovim licem“.

Mi, koji smo Tijelo Kristovo (a on je slika Boga nevidljivoga), pozvani smo postupati jednako tako. Doista, Crkva pokazuje svoje lice prvenstveno po tome kako se odnosi prema neznatnima, prezrenima, malenima. Uvijek iznova ispitujemo svoju savjest, koliko u tome uspijevamo. I želimo li uvijek jasno vidjeti kakva smo mi to Crkva, sagledajmo kako se odnosimo prema malenima. To je onaj lakmus-papir naše ispravnosti. Prisjetimo se: kad su se ono Petar i Pavao raspoređivali na propovijedanje, Petar je krenuo među obrezane, a Pavao među neobrezane, ali samo pod jednim uvjetom: „da se sjeća siromaha“. Gospodine, otvori nam oči da svojim bližnjima pružimo onu pažnju i ljubav koju im ti želiš iskazivati.

Molitva vjernika

Pomolimo se Bogu Ocu, koji posla svoga Sina da spasi sve ljude, i smjerno mu zavapimo:

Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje!

1. Živom vjerom, blagi Oče, ustima ispovijedamo tvoga Krista: Nek i naš život djelom za nj posvjedoči.
2. Svoga si Sina poslao da nas spasi: odagnaj s lica zemlje i od ovog mjesta svaku bol!
3. Nek zemlja naša, radošću prožeta s dolaska tvoga Sina, iskusi puninu tvoje radosti.
4. Daj da po tvome milosrđu pobožno i razumno živimo na ovome svijetu očekujući blaženu nadu i slavni Kristov dolazak.
5. Tvoj je Sin došao da služi, a ne da bude služen: daj da i mi u radosti služimo jedni drugima.

Hvala ti što gledaš na našu bijedu, Gospodine. Usliši nam molitve i daj da ti uvijek budemo zahvalno. Po Kristu.