»Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« (Iv 11,4)
Shadow

Drugi dio došašća: 23. prosinca – nacrt za homiliju


Čitanja: Mal 3,1-4.23-24; Ps 25; Lk 1,57-66


Danas u odlomku Lukina evanđelja slušamo nastavak izvješća o Ivanu Krstitelju. Iz prethodnih odlomaka znamo kako su Zaharija i Elizabeta silno trpjeli što nisu imali potomstva. To je uvijek bolno i teško za sve supružnike, a osobito u ono vrijeme kada se bračna neplodnost uglavnom smatrala nekom Božjom kaznom za tko zna koji potajni grijeh. Vjerojatno je bilo takvih govorkanja i ne uvijek dobronamjernih ogovaranja vezanih uz Elizabetinu neplodnost, sve do njezine starosti. Samo je Elizabeta znala koliko je suza isplakala zbog toga.

Međutim, evo, Bog ispunja svoje obećanje. Elizabeta je rodila sina. I sad dolazi ono što je osobito lijepo u današnjem evanđeoskom odlomku. Veli Luka:

Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.

Kako je to lijepo! Elizabeta je presretna što joj je Bog iskazao toliku dobrotu onda kada se već prestala nadati. I onda, zajedno s njom raduju se svi njezini susjedi i rođaci. To je umnožena radost, to je veliko veselje.

Takvi su pravi ljudi, takvi su Božji ljudi. Oni vole svoje bližnje, žele im dobro i raduju se dobru koje im se događa, baš kako to lijepo veli o pravoj ljubavi Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima:

Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se; (…)
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini…

Nasuprot takvoj ljubavi koja se raduje sreći bližnjega, stoji zavist, ona gorka nesreća koju čovjek nosi u sebi. Zavist je poput žuči koja će zagorčiti i najslađi zalogaj. Zavist ide za tim da pomuti sreću bližnjega, ali i samog zavidnika zavist čini nesretnim i zgrčenim.

Neka i nas ovih svetih dana obuzme radost Elizabetinih susjeda i rođaka. Budimo iskreni, otvoreni, dobronamjerni. Radujmo se radovanju naših bližnjih, od srca im poželimo sreću i mir… I mi trebamo doprinijeti da uzraste mir i sreća. Obradujmo jedni druge lijepom riječju, lijepom gestom, nekom sitnicom. Ljubav i radost najveći su Božji dar, jer Bog je ljubav. Daleko neka  bude od nas svaka oholost, uznositost i žučljiva zavist, a neka u nama zavlada mir i radost Krista koji se rađa nama, svijetu i svakom čovjeku.