Petak 2. korizmenog tjedna: Tvoja braća

Tvoja braća

Čitanja: Post 37, 3-4.12-13a.17b-28; Ps 105, 16-21; Mt 21, 33-43.45-46

Ostarjeli otac Jakov govori svome sinu-miljeniku Josipu: “Tvoja braća čuvaju stada kod Šekema, pa hajde da te pošaljem k njima.” Nije Jakov znao što će to značiti za mladog Josipa. On je Josipa poslao njegovoj braći, a oni se nisu ponijeli kao braća. Iz zavisti su ga prodali u roblje.

Eto, tu je naglasak. Jakov kaže: “Tvoja braća”. Tu je osnovna poruka. Tvoja braća. Tvoj brat. Tvoja sestra.

Znademo li što nam ta riječ i ta slika hoće kazati? Brat ili sestra je ona osoba čiji su roditelji i moji roditelji. Netko tko je dio mene.

Josipova braća u navali ljubomore i zavisti nisu gledali Josipa kao brata nego kao suparnika, kao opasnost za svoje probitke. Zanijekali su svoje bratstvo prema njemu i prodali ga u ropstvo kao najvećeg neprijatelja. Mogli bismo se čuditi i zgražati: Ta zar se brat u roblje prodaje?

Međutim, pogledajmo stvar s druge strane. Preda mnom stoji bilo koji čovjek. Dobar ili loš, meni u prvi mah mio ili nemio. Pismo nam veli da nam je on brat. Kako? Pa, naravno. Nije li nam isti Otac – Bog? Nije li nas obojicu otkupio Bogočovjek Isus Krist? Ne grije li nas obojicu ista ljubav Duha Svetoga. Nije li i taj čovjek preda mnom Božji miljenik, jer ga Bog ljubi svom svojom ljubavlju, jer, naravno, Bog ne može napola ili djelomično ljubiti.

Kad god pogledamo s ljutnjom nekog čovjeka, pomislimo: on je Božje dijete. Njega Bog voli. Kad god pogledamo nekoga sa zavišću, ljubomorom, mržnjom, pomislimo: on je Božje dijete. On je moja brat, odnosno, ona je moja sestra. To je moja krv.

Mržnja rađa mržnju, zavist po sebi rađa zavist. Naprotiv, tko s ljubavlju odgovori na mržnju, taj je zadobio svoga brata. Prisjetimo se. Kad se ono u progonstvu Josip uspeo do drugog čovjeka u egipatskom carstvu, pa kad se susreo sa svojom gladnom braćom, njima koji ga nisu prepoznali, rekao je: “Ja sam Josip, vaš brat!” Nije rekao: “Ja sam onaj kojemu ste vi pokušali upropastiti život.” Ne obazirući se na ono što je bilo rekao je srdačno: “Ja sam Josip, vaš brat!” I to je bratsko praštanje urodilo radošću i spasenjem.

Bog, Otac sviju, poziva nas da se prihvaćamo kao braća i sestre, Poziva nas da, poput Josipa, ljubavlju suzbijamo mržnju, nesebičnošću zavist i ljubomoru, strpljivošću silovitost, skromnošću nadutost.

Ljubav je uvijek jača. Jer, Bog je ljubav. A On, Bog je u svemu, nad svim i iznad svega.

Kamen što ga odbaciše graditelji

Evanđelje: Mt 21,33-43.45-46

U današnjem vremenu čini se da je važan jedino napredak i samo napredak. Ono što je danas dobro, već se sutra smatra zastarjelim. Tražimo novo i samo novo. Nadalje, potrošačko društvo – samo da bi na potaklo na veću i veću potrošnju! – uvjerava nas kako trebamo živjeti nesputano, bez neki okorjelih i zastarjelih pravila i okvira. Pa će nam u reklamama poručiti: Vjeruj u sebe ili pak Baš ja, ili će nam u pjesmi poručiti da treba ići tamo gdje je sve po mom. Onda nas potiču da zabacujemo kao ostatke tamne prošlosti neke zapovijedi kao što su poziv na ozbiljnost, na pokoru, na obraćenje, na praštanje, na to da nam valja nositi svoj križ… Htjeli bi da povjerujemo kako kršćanstvo pripada srednjem vijeku, a ono danas može samo čovjeka ograničavati i priječiti mu da diše punim plućima.

Isus nas, naprotiv, uči drugačije. Kaže da neke vrednote – koliko god u određenom trenutku izgledale nadiđene ili pak politički nekorektne – vrijede uvijek jednako u svim vremenima i u svim okolnostima. Govoreći Židovima koji ga nisu prihvaćali – pogotovo ne kao Mesiju, odnosno Krista – Isus im navodi Psalam 118,22: „Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo – kakvo čudo u očima našim!“ I onda dodaje: „Zato će se – kažem vam – oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!“

Ove riječi Isus danas upućuje nama, kršćanima, nama vjernicima. Isus Krist je jedini Spasitelj. On je vječna Božja Mudrost. On je Put, Istina i Život. Njegova riječ je živa i djelotvorna, što god govorio ovaj svijet i u kakvim god okolnostima živjeli. Prisjetimo se. Prva su tri stoljeća za kršćane bila izrazito nepovoljna – trpjeli su i poruge i progonstva i mučeništvo. Ali su ostali vjerni. To jednako vrijedi i danas. Zato nam Isus jasno poručuje: „Tko se zastidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešničkom naraštaju – njega će se stidjeti i Sin Čovječji kada dođe u slavi Oca svoga zajedno sa svetim anđelima.“ (Mk 8,38) Zato mi njemu ostajemo vjerni bilo to zgodno ili nezgodno. Baš kako reče Petar: „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!“ (Iv 6,68).