»Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« (Iv 11,4)
Shadow

Četvrtak 4. korizmenog tjedna: Čemu da gnjevom plamtiš


Čitanja: Izl 32, 7-14; Ps 106, 19-23; Iv 5, 31-47


U čemu je čovjekova veličina? U stasu, glasu, u umnosti ili umješnosti? U sili ili slavi? U bogatstvu ili ljepoti?

Evo nam jednog velikog čovjeka. Mojsija. Za njega Biblija kaže da je bio “najskromniji čovjek na zemlji”. Evo današnjeg primjera iz Knjige Izlaska.

Mojsije je bio otišao na brdo Sinaj. Proboravio je tamo 40 dana razgovarajući s Bogom. A dolje, u podnožju brda, narod se odmetnuo, salio sebi tele od zlata, počeo mu se klanjati kličući da je to bog koji ga je izveo iz Egipta.

To je prevršilo svaku mjeru. Bog je narod izveo iz Egipta velikom silom, čudesima i znakovima. Vodio ih je pustinjom, govorio im preko Mojsija. I sada, kada je trebalo sklopiti savez s Bogom, narod mu okreće leđa. I onda Bog – ovdje je Bog namjerno prikazan kao uvrijeđen čovjek – Bog dakle govori Mojsiju da će sada pobiti sav taj narod, a od njega, Mojsija, načiniti novi narod.

Mojsije je uvijek bio Bogu vjeran. Pljuska koju je narod dao Bogu ide i na Mojsijev obraz. Neki bi se drugi čovjek osjetio počašćenim da on bude rodozačetnik novoga naroda. Međutim, Mojsije ne želi napredovati preko leševa. Mojsije se zauzima pred Bogom za svoj narod. Veli:

“O Gospodine! Čemu da gnjevom plamtiš na svoj narod koji si izbavio iz zemlje egipatske silom velikom i rukom jakom! Zašto bi Egipćani morali reći: ‘U zloj ih je namjeri izveo, tako da ih smakne u brdinama i izbriše s lica zemlje!’ Smiri svoj gnjev i ljutinu; odustani od zla svome narodu! Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela” i tako dalje i tako dalje…

Takav je Mojsije. Ne želi uništiti, ubiti, satrti, nadmoćno pobijediti, ne želi likovati nad nesrećom drugih, ne želi se osvećivati. Nije uvredljiv niti osvetoljubiv. Mojsije je dobrostiv i strpljiv. Mojsije ima božanske osobine.

Zato je velik. Zato je za Židove on prvi i najvažniji. I zato se uz Iliju i on pojavljuje uz Preobraženog Isusa. Takav je i Isus. Takvi su svi pravi velikani. Jer, lako je razoriti i uništiti. Božanski je graditi, izgrađivati, učvršćivati, pratiti ljubavlju.

Veličina je čovjekova u ljubavi, strpljivosti, samozatajnosti…

Zar nam to nije dovoljno jasno?

Razmislimo. Obratimo se.