Čežnja

Čežnja ne poznaje svoj objekt. Naslućuje ga. Osjeća ga oko sebe. Osjeća ga u svijetu. Osjeća ga u stvarnosti. Čeznuti za tobom. Naslućivanje Boga. Pisma su puna čežnje. Tko je šakom izmjerio more i nebesa premjerio pedljem. Ili kad piše s kim se savjetovala mudrost koja je stvarala svijet, tko joj bi savjetnikom. Pisma su objavljena čežnja kao odgovor na moju ljudsku naslućujuću čežnju za tobom. Jer sam tako čeznuo za tobom objavio si kako i ti čezneš za mnom.

Vrhunac čežnje križ je s kojega me ljubiš do smrti. Toliko čezneš za mnom da poradi mene umireš i predaješ samog sebe u smrt. Promatrajući svijet naslućivao sam te. Osjećao sam te promatrajući stvorenje. Plašila me pojavnost zla. Tu ne možeš biti. Tu nema čežnje. Tu ne može biti Boga. Zbunjivala me čežnja za tobom. Plašile su me strahote zla.

Pojava križa pomiruje čežnju i strah. Bog na križu čezne za mnom i prolazi kroz strahote zla kako bi dopro do mene. Kao što i ja čeznem za tobom i prolazim kroz patnju kojoj tvoja čežnja za mnom daje smisao: pronaći ću te na kraju patnje ohrabrujem samog sebe. Pronaći ćeš me na kraju patnje poručuješ mi s križa.

Križ je nepoznanica. Predstavlja čežnju. Nepoznanica jer se miješaju strah od patnje i čežnja za biti ljubljen od Boga. Kako pomiriti čežnju za Bogom i prolazak kroz patnju kako bi se do Boga došlo? Je li patnja jedini put ispunjenja čežnje i mora li to biti?

Obična čežnja ne pozna objekt čežnje. Rasplinjuje se u mnoštvo slika i ne znam tko ili što odgovara toj čežnji. Umara stalna čežnja koja se ne smiruje. Čežnja koja čezne nejasno. Nesigurna čežnja koja se ne umiruje tek tako samo jer se nakratko primirila uz nešto ili nekoga. Čežnja ne miruje. Neprestano se pita o samoj sebi. Je li konačno kraj? Je li došao trenutak kad se može prestati čeznuti?

Križ je drugačiji. Nesigurnost križa proizlazi iz nesigurnosti o sposobnosti podnošenja patnje. Iz mogućnosti slobode kojom se križ može zanijekati. I odbiti. Čeznem za tobom. Strah me je ako je to kroz križ. Ako ne postoji druga mogućnost. Ako mi ništa drugo neće biti ponuđeno kao alternativa.

Križ u Pismima nije objava Boga koji uživa u patnji. Nije objava Boga koji patnju smatra nužnom i jedinim načinom susreta između njega i čovjeka. Križ je podsjećanje na snagu Božje čežnje za čovjekom. Koliko je Bog spreman ići u svojoj čežnji za stvorenjem. I što je spreman učiniti kako bi tu čežnju dosegao. I ostvario.

I Boga je bilo strah. I on se pitao je li to jedini način ili postoji neka druga mogućnost? Bog je pobijedio samog sebe čežnjom za stvorenjem. Čežnja koja je Boga ponukala pobijediti strah od patnje i strah od smrti. Čežnja ljubiti me.

Nažalost ne mogu uzvratiti istom mjerom. Nisam siguran jesam li snažan dovoljno za čežnju kojom bih nadvladao strahove u samom sebi i potpuno se predao tebi napose ako bi to od mene tražilo patnju. Nisam siguran bi li mogao takvo nešto. Sumnjam kako sam toliko snažan.

Pisma potiču moju čežnju. Nastoje me osloboditi straha kako neću moći, kako ne mogu. Pisma ohrabruju. Ako je bogočovjek mogao proći kroz patnju čežnjom kojom je pobijedio križ i smrt, možda ćeš i ti moći proći kroz patnju kako bi došao do Boga. Možda će tvoja čežnja za Bogom na kraju pobijediti tvoj strah i tvoju malodušnost.

Čežnja za tobom. Čežnja za Bogom. Taj nemir i nesigurnost. Ta nada i osjećaj ohrabrenja. Hoću li moći jednom dana utoliti čežnju za tobom ako to bude moralo biti kroz patnju i križ? Hoću li dvojiti? Pitati se postoji li drugi način?

Strah me čežnje. Nesiguran sam u sebe. Opet, čežnja je iskustvo neodređenog nadanja. Možda ću ipak moći kad za to dođe trenutak. Ne znam. Zasad čeznem. I nadam se. Naslućujem kako bih mogao ako budeš uz mene. Ako me podsjetiš kroz što si sve prošao jer si čeznuo za mnom. Kao što me Pisma podsjećaju kad se uplašim. Kad me obuzme strah.