Crkvena kazna ekskomunikacije

Nerijetko se čuju ili pročitaju riječi: ekskomunikacija, ekskomunicirati, ekskomuniciran/a. Što se pod tim podrazumijeva, malo je onih koji to znaju, stoga ćemo ovdje pojam ekskomunikacije i njegovo značenje kratko pojasniti i odgovoriti na neka pitanja. 

Što je ekskomunikacija?

Ekskomunikacija ili izopćenje je crkvena kazna, iz skupine tzv. medicinalnih-ljekovitih kazna ili cenzura, čija je svrha popravak krivca, kojom se nekoga tko počini određeno zlodjelo isključuje iz dioništva u duhovnim dobrima Crkve.

U čemu se sastoji kazna ekskomunikacije?

Ekskomunikacijom se počinitelju određenog zlodjela zabranjuje:

• slaviti euharistijsku žrtvu i sakramente,
• primati sakramente,
• podjeljivati sakramentale (blagoslovine),
• slaviti druge bogoštovne obrede i ceremonije,
• imati ikakvog aktivnog udjela u bogoštovnim obredima i ceremonijama,
• obavljati bilo koju crkvenu službu, služenje ili zadaću, i vršiti čin upravljanja.

Vrste ekskomunikacije

Ekskomunikacija može biti unaprijed donesena ili pravom ili odredbom nadležne vlasti (latae sententiae), tako da se u nju upada „po sili zakona“ samim izvršenjem određenog zlodjela, ili je mjerodavna vlast treba za počinjeno zlodjelo izreći (ferendae sententiae), i počinitelja zlodjela veže od časa kad ta vlast kaznu izrekne.

Tko može biti kažnjen ekskomunikacijom?

Ekskomunikacijom može biti kažnjen član Crkve, bio klerik ili obični vjernik, bilo da se radi o unaprijed donesenoj (latae sententiae) ili naknadno udarenoj (ferendae sententiae), zbog izvanjske povrede zakona ili zapovijedi, ako je navršio dob od šesnaest godina i ukoliko mu je povreda zakona ili zapovijedi uračunljiva kao teška zbog njegove zloće ili krivnje.

Zbog kojih čina se upada u ekskomunikaciju?

Prema Zakoniku kanonskog prava u kaznu ekskomunikacije upada se samim činom zbog sljedećih zlodjela:  

1. primjena fizičke sile protiv pape;
2. posveta biskupa bez papinog naloga;
3. obeščašćenje posvećenih prilika;
4. izravna povrjeda ispovjedne tajne;
5. odrješenje sukrivca u ružnome grijehu;
6. krivovjerje i otpad od vjere ili raskolništvo;
7. pobačaj s uslijeđenim učinkom.

Kad se može izreći kazna ekskomunikacije?

Ekskomunikacija se valjano izriče samo ako je krivac prije bio barem jedanput opomenut i dano mu dosta vremena da se urazumi, i nakon što se utvrdi da se ni bratskom opomenom ni ukorom ni drugim sredstvima pastoralne skrbi ne može u dovoljnoj mjeri ukloniti sablazan, uspostaviti pravednost i popraviti krivca.  

Za koje čine se može izreći kazna ekskomunikacije?

Ekskomunikacijom koju treba izreći (ferendae sententiae) mogu se kazniti zlodjela izvanjske povrede zakona ili zapovijedi ako je prekršitelj uvelike odgovoran za povredu bilo zbog svoje zloće bilo zbog nemara.

Tko može izreći kaznu ekskomunikacije?

Kaznu ekskomunikacije može izreći papa i dijecezanski biskup.

Kako se oslobađa od ekskomunikacije i tko može od nje osloboditi?

Ekskomunikacija se diže ili od nje oslobađa opraštanjem.

Kad se radi o ekskomunikaciji unaprijed izrečenoj (latae sententiae), ako nije pridržano Apostolskoj Stolici, mogu je oprostiti:

• svi koji imaju vlast oprostiti ili dispenzirati od obveze opsluživanja zakona koji je povrijeđen;
• ordinariji svojim podložnicima;
• mjesni ordinariji svojim podložnicima gdje god se nalazili, i onima, makar da im nisu podložnici, koji borave na njihovu teritoriju ili koji su na njihovu teritoriju zlodjelo počinili;
• svaki biskup samo u sakramentalnoj ispovijedi;
• ispovjednik u sakramentalnoj ispovijedi kad je penitentu veoma teško ostati u grijehu kroz vrijeme potrebno za obraćanje nadležnom poglavaru da on providi.

Ekskomunikaciju koju treba izreći (ferendae sententiae), ukoliko opraštanje ili uklanjanje nije pridržano Apostolskoj Stolici, može oprostiti:

• ordinarij koji je pokrenuo postupak za kažnjavanje;
• ordinarij koji je kaznu izrekao;
• ordinarij mjesta na kojem počinitelj zlodjela boravi.