Ženidbena zapreka dobi

Osim te duševne ili psihičke zrelosti koja je po­trebna da bi neka osoba mogla dati valjanu ženidbenu privolu, nužnu za valja­nost ženidbe kao ugovora, te za provođenje bračnoga života, kod osoba koje stupaju u brak traži se i naravna biološka ili fiziološka sposobnost, odnosno da imaju i odgovarajuću tjelesnu zrelost (maturitas corporis, maturitas phisica) ko­ja omogućuje zdrave međuosobne odnose i uzajamne spolne odnose i veze u bračnoj zajednici i bračnomu životu. Obje te naravne sposobnosti se razvijaju usporedo i istodobno, ali ne svugdje istom brzinom, i ne u jednakoj starosnoj dobi kod muškaraca i žena. Na to mnogo utječu klimatski uvjeti, okolina, kultura i način življenja. Zbog toga i postoje razlike u pogledu visine propisa­ne dobi za ženidbu u zakonodavstvima raznih država.

Budući da Zakonik kanonskoga prava vrijedi za čitavu Crkvu, s jedinstve­nom stegom za sve krajeve širom svijeta, kao zapreka dobi (impedimentum aetatis) postavljena je dobna granica za koju se smatra da se dotad redovito ili općenito može steći i psihička i fiziološka zrelost. Navršavanjem zakonom određene dobi stječe se tzv. zakonska zrelost (maturitas legalis). Ona je dostatna za valjanost ženidbe, uz uvjet da postoji psihička zrelost, makar još ne bila stvarno postignuta i fizička zrelost; a s druge strane, ženidba nije valjana ako te zakonske zrelosti nema, makar je već stečena dostatna i psihička i fizička ili tje­lesna razvijenost i zrelost.

1) Postojanje ženidbene zapreke dobi

O zakonskoj dobi, potrebnoj za ženidbu, Zakonik kanonskoga prava određuje:

Kan. 1083 – § 1. Muška osoba prije navršene šesnaeste godine života, a ženska osoba prije navršene četrnaeste godine ne mogu sklopiti valjanu že­nidbu.

Zakonik za sklapanje valjane ženidbe traži za muškarce i žene različitu naj­nižu starosnu dob: navršenih ili punih šesnaest godina za muške, a četrnaest godina za ženske osobe.

Dob zaručnika se utvrđuje ili dokazuje s pomoću javnih isprava, crkvenih ili civilnih. To su krsni list i izvod iz matice rođenih. Ako njih nema, mogu se prihvatiti i druge javne vjerodostojne isprave u kojima je naveden dan, mjesec i godina rođenja. Ukoliko se ne može doći do nikakvih isprava, tada se dob mo­že dokazivati i uz pomoć svjedoka, prije svih na temelju iskaza samih roditelja.

Kod računanja toga vremena, godine treba uzeti kao što su u kalendaru (usp. kan. 202, § 2). Dan kada se netko rodio ne uračunava se u traženu dob (usp. kan. 203, § 1), i ta se dob navršava svršetkom istoga kalendarskog dana, na godišnjicu rođenja (usp. kan. 203, § 2). To znači da se za osobe koje su rođene 1. svibnja 1995. taj dan ne uračunava, nego vrijeme počinje teći s počet­kom dana 2. svibnja 1995., i dob od šesnaest punih godina za muškarca će se navršiti istekom 1. svibnja 2011., i on će se moći oženiti 2. svibnja 2011., a dob od četrnaest godina za žensku osobu navršit će se istekom 1. svibnja 2009., i ona će se moći udati 2. svibnja 2009. godine.

2) Narav zapreke

Najnižu dob koja se traži da bi netko mogao sklopiti ženidbu za katolike je odredio crkveni zakonodavac, što znači da je zapreka dobi crkvenoga prava (iuris ecclesiastici). A budući da se božanskim naravnim pravom za ženidbu traži psihička i fizička zrelost, u tome smislu crkvena zapreka dobi ima svoj oslonac u naravnome pravu.

Ta je zapreka, po sebi, javna, budući da se u normalnim prilikama zna ili može dokazati vrijeme nečijega rođenja. Nekada, međutim, može biti tajna, ako bi nastupile ili postojale takve okolnosti da nema, niti se može imati službena isprava o nečijemu rođenju, a nema ni svjedoka koji bi o tome bilo što znali i mogli potvrditi. Ona je, dalje, apsolutna, jer osoba koja nema potrebne najniže dobi ne može sklopiti ženidbe ni s kim, dok zapreka postoji; za­preka je privremena, a prestaje sama od sebe čim se navrši tražena dob. Kao za­preka crkvenoga prava ona je uklonjiva oprostom dobivenim od mjerodavne crkvene vlasti.

3) Uklanjanje zapreke oprostom

Da bi katolička osoba koja nije navršila najnižu propisanu dob, pa makar nedostajao i samo jedan dan, mogla sklopiti valjanu ženidbu, ona mora dobiti oprost od zapreke, ili pričekati da navrši traženu dob.

U redovitim prilikama oprost od zapreke dobi, bila ona javna ili tajna, može dati svaki mjesni ordinarij svojim podložnicima, bez obzira gdje se oni tre­nutačno nalazili, i gdje će sklopiti ženidbu, a isto tako i osobama koje trenu­tačno borave na njegovu području, makar boravište ili prebivalište imali neg­dje drugdje, ako će ženidbu sklopiti na tome području (vidi: kan. 1078, § 1).

U smrtnoj pogibelji oprost od zapreke dobi, bilo javne bilo tajne, mogu dati također župnik i posvećeni službenik koji asistira sklapanju ženidbe, te svećenik ili đakon koji sudjeluju kod sklapanja ženidbe u izvanrednome kanonskom obliku (vidi: kan. 1079, §2). Može oprost dati i ispovjednik, ali sa­mo od tajnih zapreka i za unutarnje područje, bilo u sakramentalnoj ispovije­di, bilo izvan nje (vidi: kan. 1079, § 3).

Ako je prešan slučaj, tj. kad je za ženidbu sve pripremljeno i ne može se čekati oprost od mjesnoga ordinarija bez vjerojatne pogibelji velikoga zla, a slu­čaj je tajan i za zapreku dobi se u javnosti ne zna, tada mogu od nje oprost dati župnik i posvećeni službenik koji ima delegiranu ovlast za asistiranje ženidbi, kao i bilo koji drugi svećenik i đakon, ako prisustvuje sklapanju ženidbe u izvanredno­me kanonskom obliku, te ispovjednik za unutarnje područje.

Ako katolička osoba ženidbu želi sklopiti s nekatoličkom, bilo krštenom ili nekrštenom, ova ne mora imati napunjenu dob koju traži kanonsko pravo za katolike, ali mora biti dostatno psihički zrela da može dati valjanu ženidbenu privolu.

4) Vlast biskupske konferencije

Dob koju Zakonik traži vrijedi za cijelu Crkvu. Ali ta dob ne mora biti, i ni­je najprikladnija za svaki kraj i za sve klimatske uvjete. Zato zakonodavac predviđa mogućnost traženja više dobi za ženidbu u pojedinim područjima. O tome odredba glasi:

Kan. 1083 – § 2. Biskupska konferencija može odrediti višu dob za do­pušteno sklapanje ženidbe.

Pravo se daje biskupskim konferencijama da traže ili odrede višu dob za ženidbu, ali to ne znači da oni mogu postavljati i višu starosnu granicu kao že­nidbenu zapreku. Traženje više dobi je samo za dopuštenost ženidbe. A to znači da u slučaju kada biskupska konferencija za svoje područje traži za ženidbu višu dob, nije potrebno tražiti nikakav oprost da bi ženidba bila valjana. Za valjanost ženidbe je dostatno da je navršena kanonska dob koju određuje Zakonik. Međutim, ako  biskupska  konferencija  za  ženidbu  traži višu dob od one propisane Zakonikom, da bi sklapanje ženidbe bilo i dopušteno, potrebno je od vlastitoga mjesnog ordinarija tražiti dopuštenje za dotičnu ženidbu.